Kako je savez iz sjene Netanyahua i Hamasa spriječio uspostavljanje Države Palestine
Kolumnista izraleskog lista Haaretz Adam Raz u autorskom tekstu objašnjava kako je premijer Izraela i predsjednik stranke Likud u bliskoj kooperaciji s Hamasom u nekoliko navrata omogućio svoje političko preživljavanje.
U posljednjih 14 godina, tvrdi kolumnista Haaretza, dok je provodio politiku zavadi pa vladaj u odnosu na Zapadnu obalu i Gazu, „Abu Yair“ („Yairov otac“, na arapskom, kako je sebe nazivao Netanyahu dok je vodio kampanju u arapskoj zajednici) odupro se svakom pokušaju, vojnom ili diplomatskom, koji bi mogao dovesti do kraja Hamasovog režima u Pojasu Gaze.
Ističe da je strateški cilj Netanyahuove politike od povratka na mjesto premijera 2009. godine s jedne strane bilo jačanje vladavine Hamasa u Pojasu Gaze, a s druge slabljenje pozicije Palestinske samouprave (PA), odnosno Fataha.
„Njegov povratak na vlast pratio je potpuni zaokret u odnosu na politiku njegovog prethodnika Ehuda Olmerta, koji je nastojao okončati sukob mirovnim sporazumom s najumjerenijim palestinskim liderom, predsjednikom PA Mahmoudom Abasom“, navodi autor.
U praksi, od operacije Cast Lead krajem 2008. i početkom 2009. godine, tokom Olmertove ere, vladavina Hamasa nije se suočila sa stvarnom vojnom prijetnjom. Naprotiv, grupu je podržao izraelski premijer, a i finansirana je uz njegovu pomoć.
„Više od jedne decenije, Netanyahu je pružio ruku, na različite načine, rastućoj vojnoj i političkoj moći Hamasa. Netanyahu je taj koji je Hamas pretvorio iz terorističke organizacije s malo resursa u poludržavno tijelo“, piše autor.
Militanti Hamasa (Foto: EPA-EFE)
Raz navodi da je Netanyahu na više načina finansirao i jačao poziciju Hamasa.
„Oslobađanje palestinskih zarobljenika, omogućavanje transfera gotovine (s obzirom da katarski diplomata dolazi i odlazi u Gazu kako želi), pristanak na uvoz široke lepeze robe (posebno građevinskog materijala, uz saznanje da će veliki dio materijala biti namijenjen za terorizam, a ne za izgradnju civilne infrastrukture), povećanje broja radnih dozvola u Izraelu za palestinske radnike iz Gaze i drugo. Svi ovi faktori stvorili su simbiozu između procvata terorizma i očuvanja Netanyahuove vladavine“, tvrdi Raz.
Spriječiti uspostavljanje Države Palestine
Dodaje da bi bilo pogrešno pretpostaviti da je Netanyahu u tom trenutku mislio na dobrobit siromašnih i potlačenih stanovnika Gaze, koji su također žrtve Hamasa, kada je dozvoljavao transfer sredstava, od kojih neka nisu išla za izgradnju infrastrukture, već naoružanja.
„Njegov cilj je bio da povrijedi Abasa i spriječi podjelu zemlje Izrael na dvije države“, navodi se.
Ističe da bez sredstava iz Katara (i Irana), Hamas ne bi imao novca da održi vladavinu terora.
„Dakle, Netanyahu je indirektno finansirao Hamas nakon što je Abbas odlučio da mu prestane davati sredstva za koja je znao da će se na kraju koristiti za terorizam protiv njega, njegove politike i njegovog naroda. Važno je ne zanemariti da je Hamas ovim novcem kupio sredstva kojima su Izraelci godinama ubijani“, naglašava Raz.
Smatra da je prošlogodišnja „Vlada promjena“, kratkotrajna koalicija koju su predvodili Naftali Bennett i Yair Lapid, vodila drugačiju politiku koja je zaustavila finansiranja Hamasa i da je kao takva bila katastrofalna za njih.
Autor ističe da je Netanyahuova noćna mora bila pad Hamasovog režima. Smatra da je Netanyahu 2014. godine tokom operacije Zaštitna ivica namjerno u javnost pustio plan o osvajanju Gaze, u kojem se navodi da će okupacija Gaze koštati života stotine vojnika, čime je, pod pritiskom javnosti, osujetio takvu namjeru.
„Treba naglasiti da Netanyahuova politika zadržavanja Hamasa na čelu Gaze nije došla do izražaja samo kroz protivljenje fizičkoj okupaciji Gaze i ubistvima ključnih Hamasovih igrača, već i u njegovoj odlučnosti da osujeti bilo kakvo političko pomirenje između Palestinske samouprave, Fataha i Hamas. Istaknuti primjer je Netanyahuovo ponašanje krajem 2017. godine, kada su se zapravo vodili pregovori između Fataha i Hamasa“, navodi se.
Glavni nesporazum Abbasa i Hamasa odnosio se na pitanje da vojska Hamasa bude podređena Palestisnkoj samoupravi. Hamas se složio da će palestinska samouprava voditi sve civilne poslove, ali nije želio predati oružje.
Predsjednik Palestinske samouprave Mahmoud Abbas (Foto: EPA-EFE)
„Egipat i Sjedinjene Američke Države podržale su pomirenje i radile na njegovom postizanju. Netanyahu se potpuno suprotstavio toj ideji, ponavljajući više puta da ‘pomirenje između Hamasa i PLO-a otežava postizanje mira’. Naravno, Netanyahu nije težio miru, što tada ni na koji način nije bilo na dnevnom redu. Njegov položaj služio je samo Hamasu“, tvrdi Raz.
Bivši premijer Izraela Ehud bakar u augustu 2019. godine je rekao da je Netanyahuova strategija da održi Hamas u životu, čak i po cijenu napuštanja građana na jugu Izraela, kako bi oslabio Palestinsku samoupravu u Ramallahu.
Bivši načelnik štaba IDF-a Gadi Eisenkot rekao je u januaru 2022. da je Netanyahu djelovao „potpuno protivno nacionalnoj procjeni Vijeća za nacionalnu sigurnost, koja je utvrdila da postoji potreba da se odvoji od Palestinaca i uspostavi dvije države“. Izrael se kretao upravo u suprotnom smjeru, oslabivši PA i ojačavši Hamas.
U aprilu 2019. godine, Jonatan Urich, jedan od Netanyahuovih savjetnika za medije i glasnogovornik Likuda, rekao je da je jedno od Netanyahuovih dostignuća odvajanje Gaze (i politički i konceptualno) od Zapadne obale.
Netanyahu je „u suštini razbio viziju palestinske države na ova dva mjesta“, pohvalio se.
„Neki od dostignuća su povezani s katarskim novcem koji svakog mjeseca stiže Hamasu“, dodao je.
Zajednički naprijatelj
U tom smislu zastupnik Likuda Galit Distel Atbaryan napisao je 2019. godine zanosno pohvalan status na Facebooku o politici Netanyahua.
„Moramo ovo reći iskreno, Netanyahu želi Hamas na nogama, i spreman je platiti gotovo svaku neshvatljivu cijenu za to. Pola zemlje je paralizirano, djeca i roditelji pate od posttrauma, kuće su dignute u zrak, ljudi ubijani, ulična mačka drži nuklearnog tigra u šaci“, napisao je Atbaryan.
„Pročitali ste, ali ne vjerujete? Vrijedi vjerovati, jer je upravo to politika koju je Netanyahu vodio“, ističe Raz.
Premijer Izraela Benjamin Netanyahu (Foto: EPA-EFE)
I sam premijer povremeno je kratko govorio o svom stavu u vezi s Hamasom. On je u martu 2019. godine tokom sastanka poslanika Likuda, na kojem se raspravljalo o temi transfera sredstava Hamasu, rekao da ko god se protivi palestinskoj državi mora podržati isporuku sredstava u Gazu.
Dodao je da se time održava odvojenost između Palestinske samouprave na Zapadnoj obali i Hamasa u Gazi čime će spriječit uspostavljanje palestinske države.
„Cijela Netanyahuova politika od 2009. godine nastojala je uništiti svaku mogućnost diplomatskog sporazuma sa Palestincima. To je tema njegove vladavine, koja zavisi od nastavka sukoba. Uništavanje demokratije je dodatni aspekt njegove kontinuirane vladavine, nešto što je mnoge od nas izvelo na ulice tokom prošle godine“, navodi autor.
Za kraj je naglasio da Benjamin Netanyahu i Hamas imaju neizgovoreni politički savez protiv njihovog zajedničkog neprijatelja – Palestinske vlasti.
„Drugim riječima, Netanyahu ima saradnju i dogovor sa grupom čiji je cilj uništenje Države Izrael i ubijanje Jevreja“, navodi se.
Naglašava da su Netanyahu i hamas politički partneri, a da su obje strane ispunile svoju stranu nagodbe.
U budućnosti će se pojaviti više detalja koji će dodatno rasvijetliti to međusobno razumijevanje. Nemojte pogriješiti misleći, čak ni sada, da sve dok su Netanyahu i njegova vlada odgovorni za donošenje odluka, Hamasov režim će se urušiti. Biće mnogo govora i pirotehnike o trenutnom ‘ratu protiv terorizma’, ali Netanyahuu je važnije održavanje Hamasa od nekoliko mrtvih kibuca“, zaključuje autor.
Klix
