Kako je Bukin satirični tekst o Dodikovoj nemoralnoj ponudi Trampu postao stvarnost
Kada je Donald Tramp ponudio Zelenskom podršku Washingtona u zamjenu za pristup rijetkim mineralima u ovoj zemlji pogođenoj ratom, to je inspirisalo našeg satiričara Slobodana Durmanović da napiše satiričnu vijest u kojoj Dodik nudi Trampu naše rudno bogatstvo za njegovu podršku nezavisnosti Republike Srpske.
„Mi imamo ovdje čitavo bogatstvo ruda i raznih minerala, tako da dio toga možemo po povlaštenim cijenama ponuditi našem prijatelju američkom predsjedniku Donaldu Trampu, a da on zauzvrat podrži nezavisnost Republike Srpske(RS)! To mi je predložio moj i Trampov zajednički prijatelj Rudolf – Rudi Đulijani sad kad je bio kod nas u Banjaluci, rek’o mi je ovako: Mile, to je fantastična ideja, Donald će biti oduševljen, možeš slobodno da nakriviš Trampov kačket, učinićeš RS velikom, bićeš još veći državnik i svjetski čovjek. Rudi je čak lično spreman da za male pare lobira kod predsjednika Trampa da prihvati mineralni sporazum sa mnom. U tom pravcu, mi ćemo sačiniti jedan diplomatski non-pejper i uputiti direktno u Bijelu kuću, a čim od predsjednika Trampa dobijem pozitivan odgovor, ja ću njemu lično napisati jedno zvanično pismo namjere!“ – glasila je izmišljena Dodikova izjava.
Satiričnu vijest objavili smo 1. marta, a smo dvije sedmice kasnije, ono što je izgledalo kao ironija postalo je stvarnost. Milorad Dodik je u intervjuu za američki list The American Conservative koji je objavljen 15. marta zaista ponudio takav dogovor Trampu.
Na pitanje ovog lista kakav bi interes SAD imale da aktivno učestvuju u rješavanju krize u BiH, Dodik je odgovorio da je spreman dopustiti pristup nalazištima minerala u Republici Srpskoj kompanijama koje odabere Trampova administracija.
“Sjedinjene Države su uzalud potrošile milijarde dolara na proces izgradnje nacije u Bosni i nisu dobile ništa zauzvrat – apsolutno ništa. U istočnom dijelu Republike Srpske, u blizini granice sa Srbijom, nalaze se značajna nalazišta litijuma, magnezijuma i drugih minerala rijetkih zemalja. Prema nekim procjenama njihova komercijalna vrijednost iznosi više od 100 milijardi dolara”, kazao je Dodik, dodajući da je otvoren za razgovore o ugovoru o mineralima rijetkih zemalja s predsjednikom Trampom.
“Spremni smo dopustiti pristup tim nalazištima minerala kompanijama koje odabere njegova administracija. Osim toga, postoji potencijal za saradnju s premijerom Mađarske Orbánom, čija je vlada uključena u ovu investiciju.Vlada Republike Srpske, u saradnji s predsjednikom Trampom, spremna je ubrzati izdavanje svih potrebnih rudarskih dozvola za američke kompanije odabrane za učešće u ovom sporazumu o rijetkim zemljinim mineralima. Do sada nismo dodijelili rudarska prava nijednoj zemlji ili stranoj kompaniji. Voljan sam o ovom pitanju razgovarati isključivo s predsjednikom Trampom i vjerujem da bismo mogli postići obostrano koristan dogovor”, izjavio je Dodik za The American Conservative.
Satira kao proročanstvo
Jedino objašnjenje za ovakav slijed događaja je da su se paralelni univerzumi – onaj u kojem je sve iščašeno i ovaj u kojem mi živimo i koji smatramo stvarnošću – spojili u nekom kvantnom procesu, stvorivši realnost u kojoj satira više nije samo parodija, već i proročanstvo.
Možda smo upravo svjedoci kvantnog paradoksa u kojem se granica između fikcije i stvarnosti briše, gdje je svaka ironija samo budućnost koja čeka da se ostvari. U ovom svijetu, hiperrealnost je postala standard, a satirične vijesti brže se materijalizuju od političkih obećanja.
Ako se ovako nastavi, možda nećemo morati da nagađamo šta će biti sljedeće – dovoljno će biti da zavirimo u rubriku satire, jer će ona, izgleda, nastaviti da predskazuje našu političku budućnost.
BUKA
