Između propagande i istine: Kako se oblikuje slika rata na Bliskom istoku

Sukob na Bliskom istoku, posebno u kontekstu rata sa Iranom, još jednom je pokazao da se moderni ratovi ne vode samo oružjem, već i informacijama. Kontrola i cenzura vijesti nije nikada bila veća. Ono što javnost vidi često je rezultat selekcije, interpretacije i – sve češće – manipulacije, a koriste se i svi mehanizmi ograničenja „nepoželjnih vijesti“.

U takvom okruženju, pitanje nije samo šta se dešava na terenu, već i ko ima kontrolu nad pričom.

Rat narativa: isti događaj, tri verzije

Jedan od najupečatljivijih primjera je nedavna vijest o obaranju američkog borbenog aviona F-15.

Iranski mediji su odmah objavili da je avion oboren i predstavili to kao veliki vojni uspjeh. S druge strane, američka Centralna komanda u početku je negirala incident. Tek kasnije su pojedini zapadni mediji, poput Axiosa i Reutersa, potvrdili da je došlo do rušenja letjelice, ali uz znatno oprezniji ton i bez detalja koje su ranije objavili iranski izvori.

Ovaj slučaj jasno pokazuje kako različite strane oblikuju narativ u skladu sa sopstvenim interesima – jedna želi demonstrirati snagu, druga umanjiti štetu i kontrolisati percepciju.

Precizni udari ili propaganda?

Slična situacija viđena je i kod izvještaja o iranskim raketnim napadima na energetske objekte u regionu.

Pojedini zapadni mediji analiziraju satelitske snimke i zaključuju da Iran posjeduje izuzetno precizne raketne sisteme. Istovremeno, drugi izvori dovode u pitanje obim štete ili tvrde da su pojedini snimci pogrešno interpretirani.

Bez nezavisne verifikacije na terenu, javnost ostaje između dvije krajnosti – preuveličavanja i umanjivanja.

Ko kreira „istinu“ o Iranu?

Najveći i najuticajniji, takozvani mainstream mediji, informacije uglavnom dobijaju iz „službenih izvora“, obavještajnih krugova, političkih analitičara i nevladinih organizacija sa sjedištem na Zapadu. Ti izvori nisu nužno netačni, ali su često ideološki, politički ili geopolitički obojeni.

Manji i nezavisni mediji, nemaju vlastite dopisnike u Iranu, niti direktan pristup terenu. Zbog toga su prinuđeni prenositi informacije koje dolaze upravo iz tih mainstream izvora, uz pokušaj dodatne analize i konteksta. Time se stvara zatvoren krug informacija u kojem isti narativ kruži kroz desetine medija, stvarajući privid jedinstvene istine.

Društvene mreže: viralno, ali nepouzdano

Poseban problem predstavljaju društvene mreže poput X, Facebook i Telegram.

Na tim platformama često se pojavljuju snimci navodnih udara, eksplozija ili vojnih operacija, ali bez jasnog konteksta. U više navrata su korišteni stari snimci iz Sirije ili Ukrajine, predstavljeni kao aktuelni događaji iz Irana ili Izraela.

U prvim satima nakon nekog incidenta, takvi sadržaji često oblikuju javno mišljenje više nego kasnije, provjerene informacije.

Cenzura: otvorena i prikrivena

Cenzura danas rijetko izgleda kao klasična zabrana. Umjesto toga, sve češće se koristi „meki“ pristup – smanjenje vidljivosti, uklanjanje sadržaja ili označavanje informacija kao nepouzdanih.

Kompanije poput Google i Meta imaju ključnu ulogu u tome šta korisnici vide. Iako se ove mjere predstavljaju kao borba protiv dezinformacija, kritičari upozoravaju da se time ponekad utiče i na politički narativ.

S druge strane, u pojedinim državama regiona informacije su pod direktnom kontrolom vlasti, pa su određene teme potpuno odsutne iz domaćih medija.

Mediji pod pritiskom brzine i politike

Tradicionalni mediji nisu imuni na greške. U želji da budu prvi, često prenose nepotvrđene informacije, koje se kasnije ispostave kao djelimično tačne ili netačne.

Primjeri poput pogrešnih izvještaja o obimu štete, broju žrtava ili čak identitetu učesnika u sukobu postali su gotovo svakodnevni.

Uz to, politički i geopolitički interesi često utiču na uređivačku politiku – što znači da ni „veliki“ mediji nisu potpuno neutralni.

Kako se snaći u informacijskom haosu?

U vremenu kada je svaka informacija potencijalno upitna, ključna je medijska pismenost. To podrazumijeva:

• praćenje više različitih izvora
• razlikovanje činjenica od komentara
• provjeru vremena i mjesta nastanka snimaka
• oprez prema senzacionalističkim naslovima

Zaključak

Rat na Bliskom istoku pokazuje da je informacija postala jedno od najvažnijih oružja savremenog doba.

U svijetu u kojem svaka strana ima svoju verziju istine, objektivnost nije nešto što se podrazumijeva – ona se traži, provjerava i gradi kroz kritičko razmišljanje.

Bez toga, javnost ostaje zarobljena između propagande, poluistina i cenzure – daleko od stvarnog razumijevanja događaja koji oblikuju svijet.

ISTOK