Ista meta

Ista meta

Zamislite da ste uoči nove 2025. godine odjezdili na drugi kraj svijeta i nedavno se vratili kući. I da ste, nakon 50 dana izbivanja odjednom banuli, kao iz nebesa, u nebesku Republiku Srpsku i zemaljsku BiH.

Šta bi vas začudilo, zapanjilo, šokiralo ili ražalostilo?

Ništa. Ili skoro ništa. Jer, svašta se u prvih 50 dana 2025. godine izdešavalo, ali se ništa promijenilo nije.

Mladi ginu u saobraćajnim nesrećama.

Glave porodice ubijaju (ne)vjenčane žene i rođenu i decu.

Vitla se trobojkama, srbuje se naveliko, veliča se država, a naročito voždovi državni. A države nigdje: da zaštiti građane od zuluma, da garantuje pravdu i stane na put nasilju.

Političari političare, opstruišu, blokiraju, friziraju… sve usput bahato trošeći narodnu muku.

Moćnici pritisli i ono malo medijske i građanske slobode, iako ta sorta, ako ćemo pravo, već odavno diše na škrge. Ali, ne može više ni na škrge, nego pod mač, Bato!

Trgovci, prekupci, distributeri i ostala kapitalistička žgadija se tovi sa sirotinjske grbače, cijene rastu u nebesa i već odavno kifla od 30 grama košta kao tri kilograma pšenice.

Poslodavci kose čupaju zbog minimalca od 450 do čak 650 evra: vele, skapaće od bijede, za suva kavijara neće imati, ako radnicima daju tolike platurine.

“Šume RS”, koje raspolažu najvećim prirodnim bogatstvom u Srpske, šumama na prostoru od skoro milion hektara, nakarikale su 130 miliona KM gubitaka, pa će se, da sve podvuku crvenim, zadužiti još 15 miliona KM. Taj ćemo kredit, naravno, vraćati mi, građani Srpske. Vlada RS im je, u naše ime, bila žirant.

A pedofili, pljačkaši i ubice uspješno bježe od “organa gonjenja” i volšebno izmiču policijskoj potjeri.

I još su ulice gradske musave, deponije zatrpane, elektromreža dotrajala, vodovodi pred pucanjem… Ali, o tome niko i ne piše, to više nije vijest.

Dakle, ako ste otputovali na daleke pute, ili kao novovremena Trnoružica prespavali posljednjih 50 dana, pa se sad odjednom suočili sa stvarnošću, mogli biste mirne duše reći: u otadžbini ništa novo. Ista meta, isto…

Polako, komšije. Ono jest, meta je ista, na meti su naši životi, naš opstanak i to odistinski opstanak, a ne onaj izvikani i izmišljeni, na meti je budućnost naše djece…

A odstojanje? Odstojanje je, bogme, sve manje.

Autor: Milkica Milojević/Srpskainfo

CATEGORIES
Share This