Isihastička tišina studenata – „Čujete li glas tišine!?“
Ćutanje govori više od riječi, poručivali su svojevremeno svetogorski isihasti. Snaga takvog odgovora je mnogo veća od svake izgovorene riječi. I to je sjajna poruka studenata u novogodišnjoj noći, onima koji nas godinama zasipaju tiradama laži i manipulacijama ispraznih govora.
Vlast nema odgovora na ovakav stav i potpuno je izbezumljena.
Studenti su nam svima održali lekciju iz hrišćanske kulture, patriotizma i kulture demokratije. Jer ništa što rade nije bez prethodnog dogovora na studentskim plenumima na kojima se uvažava svaki pojedinačni stav i koji vrlo jasno artikulišu oni koji su za to izabrani na tim plenumima, koji toliko nerviraju vlast. Jer su njihova autokratska stranačka udruženja pretvorena u jednu masu poltrona i bezličnih istomišljenika, u kojima se najmanje uvažava sposobnost, znanje i kreativnost, gdje nema kritičkog mišljenja i tolerancije različitosti. Dakle, svega onoga što danas naše vlasti smatraju slabostima sistema. I iako potpuno decentralizovan, pokret studenata je potpuno sinhronizovan i jedinstven. Nevjerovatna snaga sinergije i pameti.
Na bahanalije primitivizma i jedne demonske rijaliti PINK-kulture, koju je promovisala vlast neposredno uz proteste, odgovorili su ignorisanjem i potpuno različitim stavom – ćutanjem i neučestvovanjem. 15-minutno ćutanje i grobna tišina ogromne mase na protestima sa porukom: „Čujete li glas tišine!?“, dok su neposredno pored njih svojom besmislenom drekom divljali bahanalisti vlasti, najbolji je mogući odgovor jedne po svemu zdrave generacije koja nas je, to moramo priznati, sve iznenadila svojom pojavom.
Taman kada smo pomislili da nema više nade iz jednog stanja opšte društvene dekadencije, iz zarobljenosti kriminalom, korupcijom i primitivizmom svake vrste, kada su gotove sve tzv. društvene strukture se poklonile pred njom, podigao se pokret mladih ljudi koji nas je sve natjerao da stavimo prst na čelo i da razmislimo gdje smo i šta radimo. Iz ovog pokreta se rađa nova politička kultura koja je protiv politike. Kulture koja pogađa vrlo precizno, u sistem – a ne njegove pojedince ili vršioce vlasti. To je ono što njeni nadobudni autokratski predstavnici ne shvataju, jer smatraju da se oni o svemu pitaju i da se sa njima mora pregovarati. Zato ih najviše boli što sa njima ne žele uopšte da razgovaraju. Jer ako se ne promijeni sistem koji je nakaradan, doći će neki drugi koji će raditi isto.
Zato svi oni koji do sada nisu shvatili, neka još jednom razmisle o tim porukama mladih ljudi danas i, ako ništa, neka se sklone ako ne razumiju. Oni očigledno imaju šta da kažu.
ISTOK
