Hadezeovsko-esenesdeovski rašomon

HDZ-ov ministar pravde u Savjetu ministara BiH ponovo, u kontinuitetu od skoro dvije godine, gura priču o novom zakonu o Sudu BiH, uporno ponavljajući da je taj zakon navodno usaglašen s “međunarodnim standardima”, ali o kojim standardima se radi ministar ne kaže nijednu riječ.

Niti će, jer to ne postoji i neuhvatljivo je, baš kao što se ni magla ne može uhvatiti.

Jednako takva je i priča o tome hoće li još jedna nova institucija na nivou BiH, u vidu apelacionog (višeg) suda BiH čije uvođenje se planira tim zakonom, biti smještena u Istočnom Sarajevu ili u Banjaluci. Srpski predstavnici sada međusobno lome vratove oko toga, hoće li taj novi sud biti u jednom ili u drugom gradu u Republici Srpskoj, za koje vrijeme im ispod radara prolazi nešto što ne doprinosi kvalitetu pravosuđa na nivou BiH, a naštetiće, i to nepovratno i nepopravljivo, Republici Srpskoj ukoliko bude usvojen ovaj zakon koji gura HDZ-ov ministar, a koji je pravi hadezeovsko-esenesdeovski rašomon, jer su ga sa takvim rašomonskim sadržajem osmislili navedeni ministar, a prihvatili SNSD-ovi ministri u Savjetu ministara.

Da nije tako, kako bi se ponovo, ovaj put sutra – 5. 2. 2025. godine na sjednici Savjeta ministara trebao naći zakon sa takvim, po Republiku Srpsku štetnim sadržajem.

Evo samo par dokaza o štetnosti tog zakona po Republiku Srpsku. Najštetnija je predložena odredba koja naoko izgleda kao igra riječi. Naime, u sadašnjem članu 8. stav 2 tačka b) važećeg Zakona o Sudu BiH tom sudu je data nadležnost da rješava imovinske sporove između države i entiteta koji su povezani sa vršenjem javnih ovlaštenja.

Dakle, ne može Sud BiH prema sadašnjem zakonu da rješava sve imovinske sporove između entiteta i BiH, već samo one koji su u vezi sa vršenjem njihovih javnih ovlaštenja, a to su npr. imovinski sporovi koje Republika Srpska često mora voditi da bi joj bili vraćeni realni iznosi poreza na dodatu vrijednost koji su stvarno naplaćeni na njenoj teritoriji, a ne oni koje joj Uprava za indirektno oporezivanje BiH prvobitno dodijeli vršeći svoja javna ovlaštenja.

Međutim, ovim hadezeovsko-esenesdeovskim rašomonom u vidu nacrta zakona o sudovima BiH pravi se radikalni zaokret u tome, jer član 17. tačka a) tog nacrta predviđa da bi Sud BiH rješavao sve imovinske sporove između BiH i entiteta, bez obzira na to jesu li ili nisu vezani za vršenje javnih ovlaštenja.

Kakva opasnost za Republiku Srpsku dolazi iz ove naoko igre riječi? Ako bi bio prihvaćen zakon o sudovima BiH, to bi onda značilo da Pravobranilaštvo BiH kao zakonski zastupnik BiH ima pravo, koje sada nema, da pred Sudom BiH u ime BiH tuži građanskom tužbom Republiku Srpsku i da traži da Sud BiH utvrdi da je BiH, a ne Republika Srpska, vlasnik nepokretnosti u Republici Srpskoj, recimo, određene šume, šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta ili građevinskog zemljišta – kakvo zemljište je, primjera radi, parcela na kojoj se nalazi zgrada Narodne skupštine Republike Srpske u Banjaluci, uključujući i samu tu zgradu.

Do sada, za sve ove godine, nikada Pravobranilaštvo BiH nije podiglo takvu građansku tužbu ne samo pred sudovima u Srpskoj nego ni pred Sudom BiH, jer taj sud, prema sadašnjem Zakonu o Sudu BiH, nema tu nadležnost, ali bi je dobio ako bi bio prihvaćen zakon o sudovima BiH.

Pored ove predmetni rašomon HDZ-a i SNSD-a bi doveo do uspostavljanja i višeg suda na nivou BiH, koji bi u dogledno vrijeme prerastao u vrhovni sud BiH što bi, u konačnom, vodilo u gašenje Vrhovnog suda Republike Srpske. Štaviše, HDZ-SNSD-ov prijedlog je da taj viši sud već sada, prema ovom njihovom projektu, postane vrhovni sud BiH u određenim stvarima.

Naime, u članu 19. stav 2. tačka e) nacrta zakona o sudovima BiH, na kojem insistira HDZ-ovo Ministarstvo pravde BiH u koji sam imao uvid prije godinu i po dana, stoji da bi viši sud BiH bio nadležan da rješava o prijedlogu za prenošenje nadležnosti sa sudova jednog od entiteta na sud
drugog entiteta ili na Sud BiH, ako je sud koji je inače stvarno nadležan spriječen stvarnim ili pravnim razlozima da postupa.

Ovakvo odlučivanje, svojevrsni forum ordinatum, je isključiva nadležnost suda koji je vrhovni sud u sudskoj hijerarhiji. A prema sadašnjem ustavnom stanju, ovakvu nadležnost u Republici Srpskoj ima isključivo njen Vrhovni sud. Dakle, samo taj sud je ustavno nadležan da kada, recimo, Okružni sud u Doboju iz nekih razloga ne može odlučivati u nekom predmetu, odluči da to umjesto njega učini, na primjer, Okružni sud u Banjaluci, tj. samo neki od sudova u Republici Srpskoj.

Međutim, nacrtom zakona o sudovima BiH, odredbom na koju je ukazano, Vrhovni sud Republike Srpske, a time i Republika Srpska, bi izgubio tu
nadležnost, jer bi ona bila prenesena na viši sud BiH, a to znači na nivo BiH. I time bi već sada taj viši sud bio pretvoren u vrhovni sud BiH kada se radi o navedenim pitanjima.

I u krivičnoj oblasti nacrt zakona o sudovima BiH takođe proširuje sadašnju nadležnost Suda BiH, jer bi ovaj po tom nacrtu mogao da sudi i za krivična djela za koja sada nadležnost imaju sudovi u Republici Srpskoj, čime bi bili razvlašteni sudovi u Republici Srpskoj, a time i Republika Srpska, iako za to ne postoji nijedan racionalni razlog.

Ako se uzmu u obzir ovi razlozi, već na osnovu njih se može pouzdano zaključiti da umjesto zakona o sudovima BiH treba donijeti zakon o izmjenama Zakona o Sudu BiH, i tim zakonom samo propisati da se sadašnje Apelaciono odjeljenje Suda BiH izmješta iz sadašnjeg sjedišta u Sarajevu i premješta, recimo, u Istočno Sarajevo te da ono, kao Apelaciono odjeljenje Suda BiH, ima svog rukovodioca i sudije koje bira i razrješava VSTS BiH.

Time će i rukovodilac i sudije tog odjeljenja biti ne samo fizički izmještene iz sadašnje zgrade Suda BiH nego će time biti preduprijeđeno da prvostepene sudije ostvaruju kontakte sa sudijama koji odlučuju po žalbama na njihove presude.

Na kraju, treba reći da je i Venecijanska komisija, najprije u mišljenju iz 2013. godine, a zatim i u mišljenju iz marta 2023. godine, naglasila da sadašnje stanje, to jest „postojeći model nije u suprotnosti sa Ustavom BiH i međunarodnim standardima“ – (citirano prema tački 12.
mišljenja Venecijanske komisije o nacrtu zakona o sudovima BiH, od 14.3.2023. godine).

Drugim riječima, i Venecijanska komisija nam ovim više nego jasno kaže da nije suprotno Ustavu BiH i međunarodnim standardima da u okviru istog suda bude i apelaciono odjeljenje, a da se ono samo izmjesti iz sadašnje zgrade i grada u kojem su smještena prvostepena vijeća istog
suda.

Piše Milan Blagojević/BN