Građani se nalaze u vrzinom kolu zvanom život na kredit

Zbog stalnih poskupljenja i rasta cijena osnovnih životnih namirnica, sve je teže sastaviti kraj s krajem. I plate i penzije su uglavnom na granici sa minimalnim pa se građani sve češće odlučuju na kreditna zaduženja da bi preživjeli mjesec, obezbijedili sebi koliko toliko normalan život.

I dok nas političari ubjeđuju da je Republika Srpska stabilna i da se ovde dobro živi, realnost je sasvim drugačija. Mnogi građani nemaju ušteđevine jer nemaju od čega da uštede zbog toga što im plate ne dosežu čak ni cifru potrošačke korpe koja za avgust iznosi 2 615 KM, pa se spas traži u takozvanim brzim keš kreditima.

Međutim, tu građani upadaju u zamku jer su kamate velike pa se upliću u vrzino kolo zvano život na kredit.

Troškovi života u Republici Srpskoj iz godine u godinu rastu, što znači da je za iste proizvode i usluge potrebno sve više novca, često prisiljavajući ljude da se odreknu drugih potrepština ili se dodatno zaduže kako bi pokrili svoje izdatke.

Ova situacija dovodi do posezanja sa brzim kreditima jer poskupljenja čine da građani imaju sve manje sredstava za druge potrebe osim osnovnih. Iz udruženja potrošača DON Prijedor kažu da im se sve češće građani obraćaju za savjet jer trenutno ni plata ni penzija nije dovoljna ni za trećinu potrošačke korpe.

„Ne možemo ih nešto puno savjetovati osim da se raspitaju za kamate i kredite i da planiraju kupovine i sve ostalo. Nažalost te najniže penzije naročito nisu dovoljne da bi se mogle servisirati osnovne kućne potrepštine. Ono o čemu posebno moraju voditi račune da te mjesečne rate u nekom momentu budu nedostižne za njih i onda će doći u veće probleme a svjedoci smo da i takvih građana ima“, kaže Zoran Petoš, Udruženje potrošača DON Prijedor.

Čini se da život na kredit postaje nova normalnost.

U prilog tome ide podatak Republičke agencije za bankarstvo koji kaže da su ukupni krediti stanovništva sredinom ove godine iznosili 4,2 milijarde KM, od tog broja čak 2,9 milijardi KM odnosi se na kredite za opštu potrošnju. I kome onda vjerovati, političarima koji kažu da imamo dobre plate i standard ili statistici koja kaže da smo na granici siromaštva?

„Građani zbog visoke potrošačke korpe koju ne mogu u potpunosti da pokriju od svoje plate nisu u mogućnosti da finansiraju dodatne troškove  bez kredita i sve to govori da je životni standard građana u Republici Srpskoj jako nizak i da bez obzira što nam svakodnevno govore o stabilnosti dobrom životu vidimo da građani sve teže žive“, kaže Mirjana Orašanin, ekonomista.

Iz udruženja ekonomista SWOT poručuju da treba uzeti u obzir i to da su troškovi uzimanja brzih kredita veliki zbog viših kamata te ako se dobro ne izračuna, može se dovesti u još veću finansijsku dubiozu.

„Ukoliko je to egzistencijalni problem i zbog nekog razloga ne mogu uzeti kod banke kredit, onda se ne postavlja pitanje jer građanin mora da riješi neki egzistencijalni problem.  Ukoliko se radi o odlasku na odmor ili skupoj garderobi ili nekim stvarima koje nisu od egzistencijalnog značaja ovakve kredite treba izbjegavati jer troškovi mogu biti visoki čak i ako uzimate male iznose kredita“, kaže  Saša Grabovac, Udruženje ekonomista SWOT.

Često u javnosti  čujemo izjave kako nigdje nema boljeg života nego ovdje i da se čak i porodice vraćaju iz inostranstva jer im tamo, zamislite, nije dobro. Ta pojava je u rangu svjetskog mita o čudovištu iz Švedskog Loch Nessa, mi smo za to čuli, ali nemamo dokaze.

Ali zato statistika zna da se dijaspora ne vraća jer svake godine sve više novca stiže iz inostranstva i spašava građane. Ove godine u prvom kvartalu, ta, zvaničnicima mrska dijaspora, poslala je 857,6 miliona KM.

(BN) Foto: Profimedia/Ilustracija