Geopolitičke tenzije i strah od globalnog rata dominiraju tržištima, snažan rast cijena berzanskih roba

Geopolitičke tenzije i strah od globalnog rata dominiraju tržištima, snažan rast cijena berzanskih roba

Rat u Europi naša je nova stvarnost i svakodnevnica, nažalost. Svaki rat u koji je uključena zemlja poput SAD, Rusije ili Kine, u ekonomskom smislu, sagledava se u potpuno drugačijem kontekstu nego kada se radi o ratu izvan područja interesa navedenih sila, zbog svih implikacija na globalnu ekonomiju i kretanja tokova roba. U slučaju toliko snažnog vanjskog faktora, svi ostali vanjski utjecaji padaju u drugi plan. To ne znači da su svi ostali faktori koji su do sada uticali na tržišta nestali. Oni su i dalje prisutni – inflacija, energetska kriza, korona i poremećaji u lancima nabave, vremenske (ne)prilike, rizik kretanja kursa valuta i ostali, što samo dodatno stvara pritisak na tržišta.

Ipak, geopolitičke tenzije trenutno dominiraju tržištima, pa je u tom kontekstu snažan rast cijena svih roba na berzama očekivan nakon početka rata. U takvim situacijama, investitori na tržištu ne mogu procjeniti sve moguće buduće scenarije i rizike, stoga je panika i snažna reakcija glavni faktor koji u kratkom roku vodi tržišta. Prvo će trebati (dosta) vremena kako bi investitori mogli sagledati uticaj i sve aspekte rizika na tržištima, a zatim vremena da se prihvati novonastala situacija kao takva i stabiliziuje trgovanje na berzama u tim novim okolnostima. To je vrlo volatilan period, jer se vanjski faktori teško mogu predvidjeti i mijenjaju se iz dana u dan (ako ne i iz sata u sat). Isto tako, povećana volatilnost privlači razne špekulante na tržišta koji su spremni na prihvaćanje takvih rizika koji im mogu u kratkom roku donijeti veliki profit, ali i gubitak, a što sve samo doprinosi većoj volatilnosti i tzv. pumpanju tržišta.

Strah od trećeg svjetskog rata

Trenutno najveći strah svih učesnika na tržištima je eskalacija rata u globalni, treći svjetski rat. Koji su planovi i ciljevi Rusije, hoće li Kina napraviti nešto slično s Tajvanom, što je sa Sjevernom Korejom i njihovim nuklearnim programom? Stvara li se novi globalni blok Rusije i Kine vs Zapad? Otvaraju se odjednom mnoga pitanja koja su postojala i do sada, ali danas u potpuno drugačijem kontekstu. Upravo taj strah i ta nepoznanica stvaraju pritisak na tržišta, jer scenarija (a s time i povezanih rizika) je bezbroj. Ekonomske sankcije Rusiji imati će višestruke konzekvence, kako na tokove roba, tako i na trošak energije za Europu, uz potencijalne prekide isporuka plina iz Rusije. Kako će se u ovim novonastalim okolnostima ponašati američki FED? Hoće li kamatne stope rasti kako se očekivalo? Što će biti sa cijenom vještačkog džubriva? Koje protekcionističke mjere će pojedine države uvesti radi očuvanja domaćeg tržišta i zaštite vlastitih potrošača? Konačno, može li ovo biti početak kraja kapitalizma? Nakon korone, od koje se ekonomija još nije oporavila niti su ekonomije imala period “da uzmu vazduha”, nedostaka plina, goriva ili ostalih sirovina je zasigurno nešto što nam nije trebalo (u kontekstu ekonomskog rasta, stabilizacije, oporavka). Energetska kriza, gdje kratkoročna Evropa nema alternative, mogla bi eksplodirati što bi dovelo do lančanih reakcija u obliku zatvaranja tvornica, rasta nezaposlenosti pa sve do stagflacije. Gledajući unatrag, pravo je vrijeme za pitanje je li pred nama period tzv. sedam gladnih godina? Ako je, one su krenule prije dvije godine s pandemijom.

Što se konkretno robnih berza i tržišta tiče, tržišta su promjeniva, a volatilnost je neviđena. Cijene se mogu promjeniti i za nekoliko posto u razmaku od samo nekoliko minuta. Međutim, trenutno je dugoročno veći problem ono što se događa sa svjetskom trgovinom fizičkom robom, čiji su tokovi duboko uzdrmani što zbog nametnutih sankcija koje će otežati/onemogućiti poslovanje, što zbog zaustavljenih ugovorenih isporuka robe iz bazena Crnog mora. Vrlo vjerojatno, mnogi će ugovori biti stavljeni van snage uslijed pojave Više sile, što će samo dodatno stvoriti pritisak na tržišta izvan Crnog mora (SAD, EU, Južna Amerika i Australija) da nadomjeste potrebe za robom, a što će dovesti do rasta cijena sirovina. Isporuke žitarica/uljarica iz Ukrajine su zaustavljene, iz Rusije su otežane, dok za sada iz Rumunjske i Bugarske se odvijaju, ali u kontekstu nesigurnosti i svih povezanih rizika plovidbe u Crnom moru. Zasigurno će doći do rasta pomorskih taksi i troškova osiguranja svih tereta iz Crnog mora jednom kada se oni normaliziraju, a za što će biti potrebne sedmice ako ne i mjeseci. Međutim, što kad Turska zatvori prolaz kroz Bospor i Dardanele? Sve to skupa će samo dodatno pritisnuti inflaciju koja je ionako na novou daleko izvan zone komfora. Pšenica i kukuruz na berzi MATIF trenutno su preko 320 €/t, dok je na CBOT pšenica iznad 9$/bu, dok je kukuruz gotovo 7$/bu.

image

Raste potražnja za ugljem

Osim utjecaja na cijene žitarica i uljarica starog roda, sve se više analizira što će biti s ljetnom žetvom i proljetnom sjetvom u Ukrajini, ali i u Rusiji. Od ostalih vijesti vezanih uz agrar, treba reći da je vrijeme u Europi povoljno za jesenske kulture, uz izuzetak Španije i Portugala. Nadam se da će tako i ostati, jer na sve ovo, suša poput ove koja je trenutno u Argentini i Brazilu je najmanje što nam treba. Stanje pšenice u SAD-u također nije najbolje niti obećava neke rekordne prinose zbog nedostatka kiše. Izvoz pšenice iz EU sa danom 20. februara bio je 17,68 miliona tona (vs 17,25 miliona tona za isti period prošle godine), izvoz ječma 5,17 miliona tona (vs 5,04 miliona tona za isti period prošle godine), uvoz kukuruza bio 10,55 miliona tona (vs 10,79 miliona tona za isti period prošle godine), dok je uvoz uljane repice bio 3,23 miliona tona (vs 4,39 miliona tona za isti period prošle godine).

Energetski sektor je očekivano pod pritiskom. Cijena nafte je iznad 100 $/bbl po prvi puta od 2014. Isključivanje Rusije iz SWIFT-a dodatno će otežati transakcije za trgovanu robu. Istovremeno, BP, najveći strani investitor u Rusiji izjavio je da napušta svoj udio u ruskoj kompaniji Rosneft. Cijene plina također su snažno porasle prošle sedmice te su opet iznad 100 €/MWh, takođe uslijed sankcija Rusiji. Premda se trenutne sankcije Rusiji ne odnose na energetski sektor, postoji strah da bi dodatne sankcije mogle ciljano ići na ograničavanje izvoza plina iz Rusije ili da bi sama Rusija mogla zabraniti izvoz. Niti ugljen nije izuzetak, cijene futursa ugljena narasle su na 265 $/t, gotovo rekord i najviše od listopada prošle godine zbog rastuće potražnje za strujom i enegijom europskih zemalja u cilju supstitucije plina. Za očekivati je da će se u Evropi ponovno pokrenuti elektrane na ugalj, kao i otvoriti rudnici (a i plinska polja) koji su zatvoreni. U odnosu na januar prošle godine, rast uvoza uglja u EU za 55,8 posto na ukupno 10,8 milijuna tona (od čega 43 posto iz Rusije). Ovo je situacija koja trenutno najviše ide u prilog Kini, koja je vodeća po broju rudnika uglja te Indoneziji koja je najveći globalni izvoznik uglja.

Niti metali nisu izuzetak, prvenstveno aluminij. Cijena aluminija je iznad 3.500 $/t (u jednom trenutku 3.546 $/t što je novi rekord), kao posljedica sankcija Rusiji (koja čini 6 posto svjetske ponude aluminija). Cijena željezne rude trenutno se drži oko 135 $/t, dok je čelik i dalje u laganom padu te je trenutno malo ispod 4.650 CNY/t.

(Lider.media)

CATEGORIES
Share This