Francuska
Uspjeh Nacionalnog skupa Marine Le Pen proizilazi prije svega iz napete unutrašnje političke situacije. Sama stranka je pokušala evroizbore predstaviti se kao referendum o vladi i Makronu i čini se da se ta taktika isplati.
Makron iza sebe ima nekoliko ne baš uspješnih mjeseci. Prvo se suočio sa protestima protiv penzione reforme, zatim sa porastom policijske brutalnosti i konačno njegov parlament potresala je dugotrajna pregovaranja o obliku novog zakona o migracijama. Upravo ovo posljednje moglo je slomiti predsjednika.
Stranka Le Penove se pridružila njegovom odobravanju i uspjela je da u nju progura strožije mjere koje će imigrantima otežati dobijanje državljanstva i pristup socijalnim davanjima.
Pored toga, popularnost Makrona se već dugo vremena smanjuje. Ipak, raspisivanje izbora, koje bi ga moglo koštati većinu u Nacionalnoj skupštini i ostatak njegovog drugog mandata pretvoriti u pasivno preživljavanje na funkciji, stručnjaci ne vide kao najsrećnije.
„Raspisivanje prijevremenih izbora je za zemlju veliko iznenađenje i za predsjednicu Emanuelu Makronu veliki rizik. Mogao je reagovati drugačije. Mogao je jednostavno nastaviti i objasniti masivnu pobjedu tvrde desnice kao evropsku devijaciju koja će biti ispravljena na važnijim izborima“, napisao je novinar BBC-a Hju Šofild, koji izvještava iz Pariza, kako prenosi češki mediji.
Prema sajtu Politiko, za Francusku počinje težak period u kojem će pažnja biti usmjerena na to da će francuski populistički talas uspjeti zadržati svoj zamah sve do predsjedičkih izbora 2027. godine. Jer pobjeda Le Penove mogla bi uvući cijelu EU u haos.
Makron je jedan od glavnih lidera evropske pomoći Ukrajini, a dok je i Le Penova osudila rusku invaziju, u prošlosti nije krila svoje simpatije prema Moskvi.
Velika pobjeda NS-a mogla bi dovesti do promjena i ujedinjenja sličnih stranaka na evropskom nivou. Grupa Le Penove ne krije svoju antipatiju prema Uniji i teži ka održavanju prijateljskih odnosa sa Moskvom. Ipak, u posljednjim mjesecima stranka je usvojila umjereniju retoriku i izjava o izlasku iz EU sada se govori o pokušajima smanjenja uticaja Unije.
Dok je stranka do sada imala 18 poslanika u Evropskom parlamentu u krajnjoj desničarskoj frakciji Identitet i demokratija, na osnovu rezultata njihovog broja vjerovatno će se značajno povećati.
Le Penova je već ranije izjavila da odbija saradnju sa njemačkom krajnje desničarskom AfD, koja je zbog serije skandala isključena iz grupe Identitet i demokratija. Sada stranka pripada nezavisnim grupama.
Saradnja se, međutim, nudi sa evropskim konzervativcima i reformistima, među kojima su i Braća Italije italijanske premijerke Đorđe Meloni.
Nakon izbora, ove dvije frakcije zajedno bi mogle osvojiti oko 144 mjesta i postati druga najjača grupa u Evropskom parlamentu poslije Evropske narodne stranke (EPP). Italijanski političar će igrati jednu od ključnih uloga u odlučivanju o novom sastavu EP, što je razumljivo da joj Le Penova već sada laska.
Njemačka
Izborni krah Šolcove socijaldemokratije desio se oko dvije i godine nakon što je Olaf Šolc preuzeo kancelarsku funkciju. Tada, na saveznim izborima 2021. godine, za SPD je glasala više od polovine Nijemaca, dok je sada to bio samo svaki treći glas.
I izbori su se loše završili za ostale dvije vladajuće stranke – Zeleno i liberale iz FDP. FDP, orijentisana na preduzetnike, postigla je prema preliminarnim procjenama sramotni rezultat od 5 %, što je manje od polovine njenog rezultata na saveznim izborima (11,5 %).
Pad je ogroman. Zeleni su imali preko 20 procenata, sada su na 12 procenata. Glavna vladina stranka SPD je oko 14 procenata, što je za njih katastrofa.
Izlazne ankete pripisuju pobjedu CDU/CSU. Stranka koju je dugo godina predstavljala kancelarka Angela Merkel, sada je u opoziciji. Ali na ovim izborima za nju je glasalo oko 30 procenata. „Očigledno potvrđuje da je ova centrističko-desničarska opoziciona stranka skupljala nezadovoljstva u Njemačkoj. Drugo mjesto AfD sa osvojenih oko 16 procenata pokazuje da nedavni skandali povezani sa vrhom njihove liste nisu značajno naštetili
O AfD-u je posljednjih mjeseci više puta pisalo zbog bliskih veza sa Putinovskom Rusijom, zbog umiješanosti u slučajeve kineske špijunaže, zbog optužbi za podmićivanje. Glasače partija nije izgubila ni zbog zabrane kandidature lidera Maksimilijana Kraha nakon što je dao intervju italijanskim novinama, u kojem je umanjivao zločine SS-a, elitne garde nacističkog režima.
Njemačka štampa u prvim komentarima piše da je za vladine stranke katastrofalan rezultat.
„Velika većina birača je na biralištima jasno pokazala da im je dosta stalnih svađa oko sitnice i arogancije koju pokazuje berlinska vlada“, napisao je komentator uticajnog lista Bild Jan Šefer. „Dosta im je. Imaju osjećaj da u ‘semaforu’ svako bori samo za sebe i svoju grupaciju. S druge strane, pitanja koja su važna za milione Nijemaca ostaju na strani, ili se rješavaju polovično. Migraciona politika je jasan primjer toga“, smatra.
List Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) u prognozama je napisao da je SPD previše slaba da bi i dalje bila kancelarska stranka. Zeleni su daleko od toga da budu narodna stranka.
Za pobjednika je list označio Fridriha Merzu, šefa Hrišćansko-demokratske unije (CDU). „Dobar rezultat unije (CDU/CSU) pokazuje da je Merz bio u pravu da se centar pomijera udesno“, napisao je FAZ. „Merz je za to nagrađen. Sa ovim rezultatom može se mirnije ući u tri pokrajinske izbore na istoku i takođe mu se približila kandidatura za kancelariju“, dodao je list.
U septembru se održavaju pokrajinski izbori u Saksoniji, Tiringiji i Brandenburgu, u kojima je favorit AfD, a za godinu dana Nijemci će birati Bundestag, a samim tim i novu njemačku vladu. Ako vlada opstane. Prvi glasovi da bi Šolc trebalo da izvuče političku odgovornost, već su se čuli u njemačkoj politici.
Pobjednik izbora Merz je pozvao vladu na hitnu promjenu svoje politike. „U interesu naše zemlje je sada hitno potrebno sprovesti pravu korekciju kursa. Pozivam savezne vlade da to učine u narednim danima“, citirala je Merza Deutsche Welle. „Stvori ne mogu nastaviti kao u posljednje dvije i po godine“, dodao je.
Rezultati su po njemu pokazali da se birači okreću od vlade po pitanjima migracije ili ekonomske politike.
Njegove stranačke kolege zatim su kancelara pozvale da zatraži povjerenje parlamenta. „Kancelar mora postaviti sebi pitanje šta se ovdje događa. Ima slabih 14 procenata i mi smo dvaput jači od SPD-a. Mora postaviti sebi pitanje da li zaista vodi politiku za ljude. Inače mora ustupiti mjesto, na primjer, zatražiti povjerenje“, izjavio je generalni sekretar CDU Carsten Linnemann
Temama koje trenutni kabinet ne rješava, ili barem ne na način da privučete birače, dodaju komentare i poljoprivrednu politiku. Nedavni protesti poljoprivrednika bili su „blagoslov“ za one koji imaju antievropski diskurs. Posebno za krajnju desnicu, što će reći upravo za AfD u Njemačkoj.
Pawel Zerka iz Evropskog savjeta za spoljne poslove izjavio je u pisanoj izjavi da je ključna lekcija da izbori za Evropski parlament mogu mnogo značiti za nacionalnu politiku u zemljama članicama EU.
„U Francuskoj razočaravajuće loš rezultat stranke Emmanuala Macrona natjerao ga je da raspiše prijevremene parlamentarne izbore za kraj juna (ovim neočekivanim i rizičnim potezom, nastoji dobiti drugi život i izbjeći status hrome patke – ali bi to moglo takođe dovesti do kohabitacije Macron-Lea Pen u Belgiji, premijer Aleksander de Croo najavio je ostavku, nakon što je njegova stranka pala na izborima u Njemačkoj sve tri vladajuće koalicije pretrpjele izborne gubitke, a svaka od njih dobila je manje glasova od krajnje desnice AfD-a, oslabivši njihovu. poziciju kod kuće uoči saveznih izbora u Mađarskoj, Peter Magyar se pojavio kao ozbiljan rival Viktoru Orbanu, prvi put u deceniji, premijera Građanske koalicije Donalda Tuska je pobijedila u evroskeptičkoj stranci Jaroslava Kačinjskog, učvrstivši Tuskovu. u zemlji i inostranstvu“ izjavio je Zerka.
On kaže da je ključni ishod izbora pomak udesno u Evropskom parlamentu. Sve tri desničarske grupe – Evropski konzervativci i reformisti (ECR) i grupe Identitet i demokratija (I&D), kao i Evropska narodna partija desnog centra (EPP), zabilježile su napredak.
Zerka kaže da bi ova promjena mogla utjecati na politiku o klimi, migracijama, proširenju, budžetu i vladavini zakona ako desničarske stranke sarađuju.
Ali to je također usklađeno sa širim desnim trendom u državama članicama EU, gdje su radikalne desničarske stranke dio nacionalnih vlada u već osam od 27 zemalja (vode vlade u Mađarskoj i Italiji, a dio su vladajuće koalicije u Holandiji, Finskoj, Slovačkoj, Češkoj i Hrvatskoj, i pružanje parlamentarne podrške švedskoj vladi), utječu na vodstvo i prioritete EU Rezultat iz Austrije – gdje je Partija slobode dobila najveći broj glasova – također bi mogao najaviti učešće krajnje desnice u sljedećoj vladi zemlje, nakon nacionalnih izbora kasnije ove godine. Postoji i rizik od rastućih podjela, pa čak i haosa unutar Evropskog parlamenta i Evropskog vijeća, što prijeti evropskom jedinstvu i kapacitetu za postizanje tolikog kompromisa, koji su danas potrebni s obzirom na rat u Ukrajini i potencijal za još jedno Trumpovo predsjedništvo u SAD-u “ smatra Zerka.
Ključna nepoznata na ovim izborima bila je izlaznost birača. Uprkos većem interesovanju koje su pokazale studije Eurobarometra, kampanja je delovala letargično, a proevropske stranke često su se borile da mobilišu birače. Ali slika koja proizlazi iz prvih rezultata vrlo je neujednačena: sa učešćem većim nego prije 5 godina u Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj i Slovačkoj; ali niže nego prošli put u Poljskoj, Italiji i Španiji. Proevropske stranke će sada morati detaljnije proučiti izlaznost kako bi shvatile da je snažan rezultat krajnjih desnica (npr. Nacionalni skup u Francuskoj, AfD u Njemačkoj) uglavnom bio rezultat relativne demobilizacije proevropskih birača – ili , što je još više zabrinjavajuće, zbog pomjeranja dijela birača od mainstreama prema radikalnim strankama (što je, čini se, djelomično bio slučaj u Njemačkoj).
„Najveći gubitnici ovih izbora su Zeleni i Liberali, te (u manjoj mjeri) lijevi centar, od kojih je svaki izgubio svoj broj poslaničkih mjesta. Ovo odražava domaće nazadovanje, a ne pad popularnosti njihovih ideala, sa strankama poput Zelenih u Njemačkoj, Macronovog LREM-a -a u Francuskoj i socijaldemokrati u Njemačkoj i Španjolskoj koji pate od toga što su dio domaće vlade Ali, barem što se tiče lijevog centra, njihovi zastoji u nekim zemljama su uravnoteženi dobrim rezultatima na mjestima gdje ne vladaju – poput Holandije, Švedske, Portugala. ili Italije PSOE Pedra Sancheza će postati najveća nacionalna stranka u S&D grupi, iako je bila tek druga u Španiji“ ističe Zerka.
BUKA
