Dug je rđav drug, ali teško ga se otarasiti
U BiH se ranijih godina govorilo o potrebi postojanja zakona o ličnom bankrotu, koji bi rasteretio prezadužene građane. Taj zakon ne samo da ne postoji, nego se o njemu više i ne govori. U međuvremenu, građani se i dalje zadužuju.
Dug je rđav drug, ali teško ga se otarasiti. Kad uđete u kolo s njim, teško se iz kola izlazi. I za najosnovnije potrebe danas se ljudi zadužuju, a kad naiđu veći ili neplanirani izdaci dužnička omča steže sve jače.
A kad nastupi kolaps svjetlo na kraju tunela sve je dalje. Izlaz bi mogao biti lični bankrot, o kojem se ranije samo pričalo, a danas se i ne pominje. To bi značilo da osoba koja ima uslove da ide u lični bankrot dobija ‘staratelja’ ili finansijskog upravnika, koji uzme njegovu imovinu, a toj osobi se odredi limit uslova za život i ne može se više zaduživati dok finansijski ne ozdravi.
“Ima ljudi koji su uzeli stambeni kredit, desile su se promjene na finansijskom tržištu, porasla kamata, u međuvremenu propadne firma, izgubi posao, to je problem. I šta istjerati ga na ulicu? Ne može tako. Tu bi onda institut ličnog bankrota dobro došao”, kaže Jovan Cvjetković iz Udruženja za zaštitu žiranata BiH.
Međutim, da bi ovaj institut zaživio potrebno je prethodno urediti sistem da se ne dešava kao što je bio slučaj u prethodnom periodu, da su na stotine hiljada žiranata opterećene, jer su neki dizali ogromne kredite bez pokrića. Važno je da se zna šta je čija imovina, da se novac vrati u legalne tokove i napravi sistem kontrole. Na taj način spriječile bi se zloupotrebe.
“Kako da spriječite, otkud ženi ta imovina, otkud mojoj baki imovina da kupuje sedam zgrada, pa nema dao sam joj ja pare. Sve je stvar toga da se to sasiječe u korijenu, tri četiri primjera napravite, posle toga više niko neće raditi. Kad država odluči da sasiječe ona će sasjeći, samo je stvar odluke, hajmo da to sasiječemo”, kaže advokat Zoran Perić.
A političke volje za sada nema, smatra Cvjetković:
“Zato što oni sami to ne rade kako treba, sama država je u dužničkom ropstvu, zavisi od tih banaka, od tih istih kreditora”.
Institut ličnog bankrota u BiH bi se mogao uvoditi, ali pitanje je kakva bi bila njegova primjena, koliko bi služio u prave svrhe, a koliko bi bilo zloupotreba, kaže Berislav Kutle iz Udruženja banaka BiH.
“Treba jedan veliki i dugoročan proces, pravilna procjena, kako bi se moglo primijeniti u BiH na jedan optimalan načuin koristeći okvir EU, okvir onih zakona koji su doneseni, ali ga specifično prilagoditi stvarnom stanju u BiH, stvarnim problemima u BiH, kako riješiti te probleme, a ne kako formalno nešto napraviti, a u suštini da građani od tog nemaju koristi”, objašnjava Kutle.
Iskustva evropskih zemalja govore da je institut ličnog bankrota koristan mehanizam pomoći najugroženijim kategorijama stanovništva i poslednja linija za odbranu i očuvanje porodica i domaćinstava. Što je manje finansijskih ugroženih pojedinaca i porodica tada je i država kao cjelina jača.
(BN) Foto: Ilustracija/Agencije
