Dr Blagojević: Trgovska gora naših apsurda

Malo, malo pa nam mediji objave vijest o tome kako ništa, ili gotovo ništa, nije preduzeto od strane ovdašnjih vlasti na zaustavljanju izgradnje odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, na teritoriji Republike Hrvatske, u blizini Novog Grada u Republici Srpskoj.

Piše: Dr Milan Blagojević

Jedna od tih vijesti, ona od 14. jula ove godine, kaže da ovdašnje vlasti nisu preduzele gotovo nijednu konkretnu mjeru prema Hrvatskoj radi zaštite životne sredine, koja će inače sasvim izvjesno biti ugrožena izgradnjom navedenog odlagališta i odlaganjem nuklearnog otpada u njemu. Pitanje je da li se uopšte i može išta efektno preduzeti, ako se imaju u vidu sledeće činjenice koje otkrivaju koliko je Trgovska gora samo jedna u nizu trgovskih gora naših apsurda.

Za pravilnu i potpunu sliku ovog problema potrebno je najprije znati da u međunarodnom pravu postoji Konvencija o procjeni uticaja na životnu sredinu prekodržavnih granica. Ona se još zove Espo konvencija, po finskom gradu Espo u kojem je usvojena 25. februara 1991. godine.  BiH i Hrvatska su članice ove konvencije, i to Hrvatska od 1996. a BiH od 2009. godine.

Iz te konvencije (njenog Priloga 1, tačka 3) nesumnjivo proizlazi da joj se važenje prostire i na slučajeve poput Trgovske gore, to jest na uskladištenje radioaktivnog otpada, jer je u tom Prilogu propisano da se Konvencija primjenjuje i na uskladištenje navedenog otpada.

Međutim, član 15. stav 2. Espo konvencije ostavlja slobodu svakoj od država njenih članica da kod potpisivanja, ratifikacije, prihvatanja, odobravanja ili pristupanja toj Konvenciji, ili u bilo koje vrijeme nakon toga, može pisanim putem izjaviti njenom depozitaru (generalnom sekretaru UN) da za sporove koji između država proizlaze u pogledu tumačenja ili primjene Espo konvencije, a koji nije mogla riješiti međusobnim pregovorima sa drugom državom, u tom slučaju prihvata da takav spor bude riješen arbitražom, ili od strane Međunarodnog suda pravde.

S obzirom na to da Hrvatska ne odustaje niti će odustati od izgradnje navedenog odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, ovaj spor između nje i BiH neće, uvjeren sam u to, nikada biti riješen pregovorima ove dvije strane, na način koji bi značio odustajanje Hrvatske od izgradnje tog odlagališta i odlaganja nuklearnog otpada u njemu. Stoga bi se ovaj spor mogao jedino riješiti putem arbitraže, što je po meni za nas lošija mogućnost, ili od strane Međunarodnog suda pravde.

Međutim, s tim u vezi odmah se pojavljuju dva problema, od kojih je jedan apsurd iz naslova ovog teksta.

Prvi problem je u tome što Espo konvencija, kako je pokazano, ne znači da država odmah na osnovu te Konvencije može, recimo, tužiti Međunarodnom sudu pravde drugu državu zbog kršenja Espo konvencije. Da bi to mogla učiniti, potrebno je, između ostalog, da je ta druga država postajući članicom Espo konvencije dala i posebnu izjavu kojom prihvata takav način rješavanja sporova sa drugom državom. Nije mi poznato da li je Hrvatska postajući članicom Espo konvencije dala takvu izjavu.

Ali, uzmimo da jeste, ili da u bilo kojem trenutku Hrvatska naknadno da takvu saglasnost, na vidjelo u tom slučaju izlazi drugi nerješivi problem, a to je apsurd vezan za nas, i samo nas ovdje u BiH.

Njegova suština je u tome što i ako je Hrvatska, pristupajući Espo konvenciji, pristala da sporove sa drugim državama rješava na Međunarodnom sudu pravde, ili takvu saglasnost da bilo kada naknadno, kako predviđa član 15. stav 2. ove konvencije, gotovo sam siguran da se u Predsjedništvu BiH, koje je nadležno za odlučivanje o pokretanju tužbe pred tim sudom, neće nikada postići konsenzus o tome, u slučaju Trgovske Gore.

Štaviše, poučen iskustvom Pelješkog mosta, kada je srpska strana u Predsjedništvu BiH uložila veto na tužbu BiH protiv Hrvatske zbog izgradnje tog mosta, ne bi me iznenadilo da i u slučaju Trgovske gore srpska strana u Predsjedništvu BiH opet uloži veto na eventualnu tužbu protiv Hrvatske, uz obrazloženje da je i u tom slučaju tužba protivna vitalnom nacionalnom interesu srpskog naroda.

I sve to uprkos činjenici što bi se samo tako, presudom Međunarodnog suda pravde u korist BiH, mogla zaustaviti izgradnja tog odlagališta i odlaganje nuklearnog otpada u njemu, čime bi se zaštitila životna sredina i sačuvalo zdravlje sadašnje i budućih generacija ljudi.

Dr Milan Blagojević

Foto: RSE