Dokle će SNSD da zaobilazi hercegovačke kadrove!?
Prije par dana je prilično neopaženo, taman kakav je i kvalitet, domet, novinarski, stručni i tehnički potencijal Herceg televizije, zarobljene dubokom involviranošću umnih mislilaca ogrnutih u bordo zastavu sa cvjetićem u uglu, prošao intervju sa politikologom iz Istočnog Sarajeva, gospodinom Filipom Matićem.
Tema razgovora bila je ignorantski odnos vrha SNSD-a prema kadrovima iz Istočne Hercegovine, kada je u pitanju izbor za ministre u Vladi Republike Srpske.
Po mlađanom politikologu, osnovni motiv zašto su Hercegovci u proteklih 15 godina zaobilaženi kada je u pitanju najznačajnije tijelo izvršne vlasti je ni manje, ni više nego nestručnost, tj. nedostatak kompetentnosti kadrova! U istoj rečenici on izražava uvjerenje da je aktuelna Vlada birana baš po tim parametrima, stručnosti i profesionalizmu! Kakva hipokrizija!!!
Ako ćemo stvari gledati logikom i metodologijom sistema koji se zapatio u proteklih 15 – 20 godina, da je izbor Vlade u osnovi podjela plijena stranaka na vlasti, a da su njihove istaknute vedete mahom priučeni menadžeri, pravnici i ekonomisti sa svjetski priznatih Univerziteta od Sokoca preko Blaca do Travnika i Širokog Brijega, a da ne griješim dušu ima učenjaka i iz finansijske metropole, socijalistima mrskog, kapitalističkog Londona, onda argument ranije pomenutog gospodina može imati osnova, ako bismo primjenili obrnut sistem vrijednosti, pošto bi istinski obrazovan čovjek bio višak. Sav taj trust mozgova ostaje i opstaje u političkom životu zahvaljujući verbalnom patriotizmu, nepogriješivo tempirajući momenat promjene ideološke matrice.
Međutim ako ćemo ozbiljno pristupiti problematici, te razmotriti stav vrlog politikologa, i omertu hercegovačkog SNSD-a, a koji oslikavaju društveni polom, gubitak prije svega ljudskog i moralnog, pa potom političkog i profesionalnog integriteta, premda niko od hercegovačkih apologeta lika i djela Milorada Dodika i njegove porodične manufakture zvane SNSD nije stao u odbranu ne samo nas današnjih, nego i prošlih, onda valja istaći činjenicu da su ti isti Hercegovci bili cijenjeni za vrijeme i nakon odbrambeno – otadžbinskog rata, zauzimajući bitne položaje i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti, da ne idemo dalje u prošlost i onu čuvenu priču da su direktori preduzeća po Sarajevu listom iz Hercegovine ili da su Gačani u odnosu na broj stanovnika dali najviše doktora nauka. Takođe, možemo navoditi do sutra imena Hercegovaca koja su uticala na društveno – politički i kulturni ambijent, od ,,turskog vakta“ preko istorijskog perioda Kraljevine, a potom socijalističke Jugoslavije, pa sve do početka 21. vijeka.
Bogdan i Petar Zimonjić, Serafim Perović, Nićifor Dučić, Luka Vukalović, Stojan Kovačević, braća Grđići, Đoko i Pero Slijepčević, Risto Proroković, Bogdan Žerajić, Dimitrije Mitrinović, Vladimir Gaćinović, Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Vladimir i Svetozar Ćorović, Momo Kapor, Dragan Bjelogrlić, Nebojša Glogovac, i mnogi drugi javnosti znani i neznani su svojim radom i djelom ostavili neizbrisiv trag u srpskoj istoriji i kulturi.
Cinici će reći, svi pobrojani pripadaju prošlosti, a mi živimo u sadašnjem vremenu i nije pošteno da preuzimamo njihove zasluge.
Tačno je da ne trebamo i ne smijemo kao pojedinci preuzimati zasluge pobrojanih velikana i vršiti refleksiju njihovih djela na nas sadašnje, u smislu podizanja ugleda i značaja naših generacija ali je nemoguće i neshvatljivo da baš niko od bioloških i duhovnih nasljednika dokazanih ratnika, mislilaca, umjetnika i političara ne može dosegnuti visine i sposobnosti Nešića, Đokića, Klokića…
Upoređujući imena i zasluge poznatih Hercegovaca sa imenima i zaslugama ministara u Vladi Republike Srpske dolazimo do deprimirajuće spoznaje koliki je udes naše tragične sudbine.
Motiv za odsustvo svakog interesovanja po ovom pitanju nosilaca vlasti u Hercegovini, mogao bi se sažeti u onu Andrićevu misao, stavljenu u kontekst ponašanja naših političkih predstavnika, da im je uspjelo da nađu zajedničku i opšte priznatu formulu, koja im obećava ostvarivanje ličnih potreba i nagona, na račun tuđe štete i propasti, a koja ih u isto vrijeme oslobađa griže savjesti i odgovornosti.
Biće zanimljivo ispratiti da li će hercegovački mediji naklonjeni aktuelnoj vlasti naći način da opravdaju iznešeni stav i javno poniženje svakog žitelja istočnohercegovačkih opština ili će promovisati verziju stvarnosti da je i ovo bio plod generisane i dirigovane paranoje, koji dolazi kao produkt zakulisnih radnji anacionalno orjentisane opozicije?!
Milan Savić/ISTOK
