Dodikov politički cirkus sa paradom je potpuna glupost

Stalno držanje tenzija i spinovanje odnosa neprijateljstva sa okruženjem, jeste politički perpetuum movens (stalni pokretač) ove vlasti, a izazivanje reakcija „druge strane“ sa paradom na Dan Republike Srpske u Istočnom Sarajevu je potpuna glupost i nešto što ni sami građani ovog dijela Srpske ne odobravaju.

Pripreme u Istočnom Sarajevu za paradu povodom Dana Republike Srpske

Iako sami građani nerado javno govore o tome, u neformalnim razgovorima sa stanovnicima Istočnog Sarajeva ćete ćuti dosta izraza neodobravanja zbog atmosfere koja je stvorena i parade za Dan Republike u ovom gradu, jer su svjesni da žive na granici sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i rane rata i traume su još uvijek svježe na svim stranama.  Pri tome, realno govoreći, cijeli ovaj poratni period nije obilježen nijednim ozbiljnijim organizovanim međunacionalnim incidentom, isključujući pojedinačne slučajeve. Što samo po sebi govori u prilog činjenici da su građani daleko normalniji od političara koji ih navodno predstavljaju.

Naravno, malo koga ćete naći iz Republike Srpske ko bi negirao njen identitet, pa i pravo na obilježavanje i proslavu Dana Republike, ali su građani realno okupirani sasvim drugim svakodnevnim problemima, od inflacije i konstantnih poskupljenja, niskih plata koje ih sve teže pokrivaju, do korumpiranje i kriminalizovane vlasti koja je ušla u sve pore društva. Zato nisu rijetki ni oni koji će vam postaviti pitanje identifikovanja sa ovom i ovakvom Republikom Srpskom, posebno iz boračkih kategorija koje su cijelo ovo vrijeme na margini društva, a jedini su istinski tvorci Republike Srpske.

U tom smislu bi bilo primjerenije 9. januar proslavljati liturgijski sa molitvenim pomenom na sve one koji su ugradili svoje živote u njene temelje, kao i svečanim akademijama koje bi se mogle održati i organizovati u svim većim gradovima, sa podsjećanjem na vrijeme stvaranja Republike Srpske i njen istorijat.

Ovako ćemo imati paradu i političku promociju onih koji su u to vrijeme bili čak i na paralelnom kolosjeku, ali su preko noći postali najveće patriote i branioci Srpske. Oni se danas predstavljaju kao jedini garant očuvanja i trajanja Republike Srpske.

Napokon treba da im se javno kaže da se Republika Srpska gradi njenom otvorenošću i emacipacijom, a ne zatvaranjem i neprijateljstvima prema drugima. Da ona treba da bude entitet ili država koja jednako brine o svakom članu društva, a ne društvo politički podobnih i vještački podijeljena na „patriote“ i „izdajnike“. Da živimo u 21. vijeku, a ne u feudalnom ropstvu i totalitarnom poretku. Da bude atraktivna za sve njene građane kako bi je istinski osjećali kao svoju, a ne da gledaju prvu priliku da je napuste i odu iz nje. Da se napokon oslobodi jedne besprimjernog političkog primitivizma i okrene procesima reformi, prosvjećivanja naroda i ekonomije blagostanja.

Sve drugo je rad na njenom obesmišljavanju i vrijeme će pokazati da su današnji njeni promoteri koji se tobože predstavljaju autentičnim zaštitnicima bili upravo oni koji su je doveli u pitanje.

ISTOK