Decentralizovano upravljanje protestima – protiv panteona vlasti

Da studentski protesti nisu pod pokroviteljstvom zapadnih mentora, kako tvrdi režim u Srbiji, dokazuje i decentralizovan način organizovanja i rukovođenje protestima, jer se zapadna filozofija modernog menadžmenta uglavnom zasniva na liderstvu.

Već od prvih dana protesta studenti su isticali da nemaju lidera i da sve odluke donose na studentskim plenumima, kao i da oni koji se obraćaju u javnosti istupaju sa stavovima koji se donesu na tim plenumima. A sve odluke se donose u jednoj širokoj demokratskoj raspravi u kojoj svako može da kaže svoje mišljenje, pri čemu je kao zvaničan stav onaj koji usvoji većina, a izgovara ga delegirani predstavnik studenata.

Ovaj fenomen je svakako nešto što do sada nismo imali prilike da vidimo na sličnim protestnim organizovanjima i ma koliko nam on izgledao složen i neefikasan, on je istinska novina u praksi društvenog i političkog organizovanja. To samo govori u kojoj mjeri su danas ove generacije svojom kreativnošću i inovativnošću napravile jedan iskorak i primjer u izgrađivanju međusobnih odnosa. Time su zbunili ne samo režim u Srbiji, koji ne zna kako da odgovori na ovo, jer mentalitet vlasti je zasnovan na piramidi na čijem je vrhu jedan čovjek, Aleksandar Vučić, kao i na monopolskom shvatanju vlasti. Studenti su čak rekli da ih on nikako ne zanima i na njegove pozive za razgovor odgovorili da ih ne žele. nego da žele da sistem funkcioniše i da svako radi svoj posao.

Ovaj način organizovanja studenata neodoljivo podsjeća na ranohrišćanske zajednice koje su bile multiplicirano i demokratski uspostavljene, odupirući se autoritetima vlasti i monopolu države kao takvoj, uz potpuno međusobno uvažavanje svakog člana zajednice. Iz  njih su proizašli kasniji sabori, kao načini donošenja odluka na kojima se nivelisao pluralizam učenja, prije svega onih koji su odstupali od izvornog predanja. Ovaj model organizacije je bio način neutralisanja ili odgovor na progone ranih hrišćana od strane vlasti (careva) koja ih je doživljavala kao prijetnju panteonu državnog uređenja i kao revolucionare. Imperatori su bili posrednici između Boga i svijeta, a monarhija se smatrala idealnim oblik vladavine, dok je demokratija, naprotiv, predstavljala izvor anarhije i haosa u svijetu. Takvoj centralizovanoj vlasti su se ranohrišćani suprotstavljali decentraliovanom modelom zajednice.

Zbunjeni režim

Prva reakcija vlasti je bila u pokušajima da se protesti stave pod neku vrstu kontrole i da amortizuje pritisak mladih. Tek u trenutku kada su videli tu veliku solidarnost i kapacitet mladih ljudi da pokrenu široke slojeve društva, predstavnici vlasti su shvatili tu poruku i sada pokušavaju da kontrolišu štetu tako što će da ih pozivaju na razgovore. To je sa jedne strane možda i pozitivno, ali sa druge strane i zakasnjelo, jer su oni do sada u prethodnih mjesec dana jasno potvrdili da nemaju političku volju da rješavaju probleme i da zaista ispune zahtjeve studenata.

Bez straha pred prijetnjama batinaša

U operativnom smislu, takođe – oni su slali svoje batinaše, svoje slučajne prolaznike i slične dosjetke, međutim ni to više ne pije vodu. Najveći problem ove vlasti je upravo demokratičnost protesta. Ne postoji jedna osoba na fakultetu i na univerzitetima koja odlučuje o svemu. Odlučuje se kolektivno i oni (vlast) nemaju jedno dugme koje mogu da pritisnu da bi ovo ugasili i zato moraju da ispune zahtjeve studenata, smatra profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Aleksandar Baucal.

Da studenti i srednjoškolci ne žele da razgovaraju sa predsjednikom, druga je sjajna poruka mladih koji time odbijaju model personalizovane vlasti koju vlast uporno forsira i šalju poruku da svi njeni predstavnici, pa i predsjednik, treba da rade svoj posao u skladu sa ustavnim nadležnostima. I da nijedan pojedinac nije iznad Ustava.

Zato režim izbjegava direktnu komunikaciju i odgovore na pitanja koja postavljaju studenti i pokušava na svaki način da stvari vrati na matricu vlast-opozicija koja joj po mnogo čemu više odgovara. Studenti smatraju da i opozicija treba da radi svoj dio posla, a što realno ne rade, jer je to ono što rade političke stranke, a da građani i mladi takođe treba da rade svoj dio posla, to jest da vrše pritisak na one koji su ili u vlasti, ili u opoziciji da obezbjede normalne uslove u ovom društvu i da svako od nas može da se bavi svojim životom i poslom. Naizgled jednostavno, ali potpuno frustrirajuće za jedan ovakav režim koji je sve uradio da proizvede mediokritetsko društvo i podaničke članove zajednice koji ne misle svojom glavom i ne rade svoj posao.

Studenti osvješćuju narod

Iako ovakav model organizovanja protesta djeluje komplikovan i inertan, pokazalo se da su danas mladi brzinom reakcija i načinom komunikacije prebrodili sve ove „nedostatke“. Tako su u roku od samo nekoliko sati izveli nekoliko hiljada protestanata nakon napada batinaša vlasti na studente Pravnog fakulteta u Beogradu. Ipak, studentima je od broja ljudi koji učestvuju na protestima, a vlast ih stalno preborajava, važnija činjenica da su svi oni podržali jedinstvenu ideju koja ih u tom momentu okuplja.

U najširem smislu ta jedinstvena ideja je da je ovom režimu došao kraj, da ovako koruptivan režim više ne može da opstane, da postoji način da se taj režim skine, i da postoji kritična masa ljudi koji nisu samo studenti, poljoprivrednici, advokati, zdravstveni radnici i univerzitetski profesori i nastavnici već običan narod, roditelji tih studenata, bake i deke, kako voli da kaže predsjednik Vučić i da su se svi oni okupili na jednom mestu ne za njih, nego protiv njih (vlasti). A samom Vučiću su poručili: tebe niko ništa nije pitao!

Činjenica je da nasuprot procjenama vlasti da će protesti da idu silaznom putanjom, oni se svakim proširuju i da se građani sve više oslobađaju straha i osvješćuju. Najmanje što možemo da uradimo sa svoje strane jeste da ne potcjenjujemo ove mlade ljude, jer su za kratko vrijeme uradili nešto što mnoge generacije godinama nisu bile u stanju. A proces koji je otvoren je očigledno postavljen na zdrave osnove i nezaustavljiv. Ko shvata shvata, ko ne shvata shvatiće!

ISTOK