O svim izbornim nepravilnostima, svim krađama koje su se dešavale, o kulturi nekažnjavanja, o postupcima Centralne izborne komisije BiH, o hitnosti uvođenja novih tehnologija u izborni proces, kao i najavama gušenja slobode medija i civilnog društva u Republici Srpskoj, za Buku je govorio Dario Jovanović, projekt menadžer Koalicije za slobodne i poštene izbore Pod lupom.
Gospodine Jovanoviću, Koalicija Pod lupom je tražila da se ponište izbori na svim biračkim mjestima gdje su utvrđene značajne izborne nepravilnosti, ali to nije učinjeno. Da li možemo reći da će brojne nepravilnosti proći nekažnjeno ako se prihvate kao validan dio izbornog procesa?
– Koalicija Pod lupom je pratila opšte izbore u Bosni i Hercegovini putem mreže od 100 dugoročnih i 2000 posmatrača izbornog dana i s posmatračima u Glavnom centru za brojanje koji su posmatrali 24 sata u smjenama. Evidentirali smo izborne nepravilnosti koje se odnose na period prije izbornog dana i na sam izborni dan i tokom utvrđivanja rezultata glasanja na ponovnom brojanju. Imamo teža kršenja izbornog procesa, dokazana putem ponovnog brojanja gdje je evidentno da je to bila ciljana manipulacija s ciljem utjecaja na izborni rezultat. Centralna izborna komisija je potvrdila rezultate izborna, imala je za to zakonski rok od 30 dana i koristila je taj rok kao izgovor da potvrdi rezultate i na onim biračkim mjestima i za one nivoe vlasti za koje nisu vršena ponovna brojanja, ali gdje su utvrđene na nivou biračkih mjesta ozbiljne izborne nepravilnosti i krađa više stotina glasova.
Razlike u glasovima, nestanak materijala i falsifikati
Koalicija Pod lupom je pozvala CIK da poništi i ponovi izbore na tim biračkim mjestima, riječ je negdje do 200 biračkih mjesta za koje je ponovnim brojanjem utvrđena ozbiljnija nepravilnost i u vidu velike razlike u glasovima između preliminarnog brojanja i ponovnog brojanja, u vidu nestanka ili nedostatka materijala ili u vidu falsifikacije izbornih isprava, odnosno glasačkih listića. Mi smo očekivali tri moguća scenarija na osnovu ponovnog brojanja glasova u zavisnosti od toga šta ponovno brojanje pokaže. Jedan je poništenje izbora za utrku za predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske, što se na kraju nije desilo s obzirom da utvrđeno stanje u vrećama ne može promijeniti ishod utrke za predsjednika, ali napominjemo da je po prvi put u demokratskoj historiji Bosne i Hercegovine promijenjen ishod jedne utrke, a to je za potpredsjednika Republike Srpske na osnovu ponovnog brojanja. Dakle, poništavanje i ponovni izbori se nisu desili i to je odluka Centralne izborne komisije naspram onog što je utvrđeno u razlici u brojanju glasova.
Međutim, kao drugi scenarij smo očekivali da se barem ponište izbori u određenim osnovnim izbornim jedinicama gdje je dokazano ponovnim brojanjem, crno na bijelo, da je riječ o sistemskim, organizovanim manipulacijama izbornim procesom gdje se htjela pokrasti izborna volja građana, odnosno ukrasti glasovi. Riječ je o osnovnim izbornim jedinicama Doboj i Zvornik gdje je polovina biračkih mjesta imala određene razlike u rezultatima, istina do pet glasova u najčešćem broju slučajeva ali gdje su te razlike bile i veće, odnosno više desetina glasova u 20 posto biračkih mjesta na nivou osnovnih izbornih jedinica. Naravno, ni to nije potvrđivanjem rezultat učinjeno.
Zadnji scenarij koji smo mi očekivali, ili najmanje od svega toga, jeste da se, zapravo, izbori ponište i ponove na biračkim mjestima gdje je utvrđena krađa glasova i ponove za sve nivoe vlasti. To ima direktan utjecaj na izborni rezultat, i za potpredsjednike Republike Srpske za koje se već brojalo i utvrdilo takvo stanje, ali ima i direktan utjecaj za izborne utrke uključujući i dodjelu mandata s obzirom da mi imamo preferencijalno glasanje i da jedan jedini glas može uticati na to ko će nas četiri godine predstavljati u parlamentu. Ni to se nije desilo. Ukratko, da citiram jednog najvećih svjetskih zviždača koji je kada su ga pitali koji je vaš najveći strah šta će se desiti, rekao: “moj najveći strah je da se poslije ovoga neće desiti ništa”. Tako da, ako me pitate, Centralna izborna komisija je ovim postupkom koji je potpuno neopravdan, nerazuman i nelogičan, na neki način, dijelom amnestirala od odgovornosti kriminalce jer je to krivično djelo. Izborna prevara je krivično djelo prema svačetiri krivična zakona. Predviđene su sankcije od najmanje šest mjeseci zatvora i ona ih je na neki način amnestirala i nije htjela da dalje utvrđuje stvarnu izbornu volju građana, već je pokušavala da se birokratskim razlozima, kao što je rok koji prije nisu poštivali, recimo u slučaju Doboja i Srebrenice kada su ponavljali izbore, sada su htjeli da se pridržavaju tog roka. Međutim, tu odgovornost ne staje, mi ćemo svakako istrajavati na tome da CIK sankcioniše novčanim kaznama ove stranačke članove biračkih odbora, operatere koji su nosili izborne rezultate i članove lokalnih izbornih komisija, da im zabrani učešće na izborima naredne četiri godine. Od nadležnih institucija prije svega misleći na tužilaštva očekujemo da izreknu najveće moguće sankcije gdje su utvrđene ovakve nepravilnosti. Drugim riječima, neko ovaj put, zaista, mora završiti u zatvoru za ovo što se desilo.
Ove godine smo mogli čuti da su se glasački listići štampali paralelno na drugim mjestima. Je li se ovo prvi put desilo i jesu li ovo izbori sa najviše nepravilnosti do sada?
– Nije prvi put da se pojave kopije glasačkih listića. Dakle, mi smo CIK upozoravali na više takvih slučajeva, uključujući posljednje lokalne izbore u gradu Mostaru, ali i ove izbore gdje su političke stranke na neki način, ponovo nezakonit, dolazile do glasačkih listića. Da li iskorištavajući slanje glasačkih listića poštom za glasanje putem pošte, ili preko svojih stranačkih ljudi u lokalnim izbornim komisijama i izbornoj administraciji i dolazili do autentičnih glasačkih listića koje bi kopirali i koje su, zapravo, koristili kao promotivni materijal u vidu toga da biračima označe i jasno pokažu kako će glasački listići izgledati, gdje mogu naći njihove političke subjekte i koga moraju tačno zaokružiti, odnosno iksirati prilikom glasanja. Centralna izborna komisija se nikada nije pozabavila ovim problemom i onda nije ni iznenađujuće da mi smo na najmanje šest biračkih mjesta imali u vrećama sa glasačkim listićima i ostalim dokumentima imali našli, između ostalog, i falsifikate listića, odnosno njihove kopije. Najveći strah koji imamo u vezi manipulacija izbornim procesom na izborni dan je da na onim biračkim mjestima gdje se sve čini uredu, gdje su bili jednostranački birački odbori, gdje nije bilo posmatrača iz drugih političkih stranaka ili nezavisnih posmatrača, gdje je sve naizgled prošlo ok. Te vreće se obični nikada ne otvore ponovo, ne prebroje i upravo je to ovih šest slučajeva pokazalo da su ljudi, zapravo, otuđili i uništili glasačke listiće i unutra ubacili kopije kako bi falsifikovali izbornu volju građana i na tim biračkim mjestima, naravno, nisu poništeni izbori, niti će biti ponovljeni. Dakle, nije prvi put da se to dešava, ali svakako ukazuje na ozbiljnost toga da s to ne koristi samo u promotivne svrhe već i kao element krađe glasova na izborni dan. Da li su ovo najgori izbori do sada, možemo gledati iz dva ili tri ugla. Ako gledamo strukturu izbornih nepravilnosti mi možemo govoriti da broj izbornih nepravilnosti u vremenu prije izbornog dana otprilike stagnira. On se kreće negdje od 1.200 do 1.300 izbornih nepravilnosti koje mi evidentiramo za svake izbore, Tu prednjači preuranjena kampanja, nezakonita trgovina mjestima u biračkim odborima i pritisci na birače, uslovljavanja za glasanje, prijetnje otkazima, egzistencijalne i sigurnosne prijetnje i drugi vidovi pritiska. Ako govorimo o izbornom danu, koliko god to paradoksalno zvučalo, mi smo imali bolji izborni dan u toku glasanja. Statistika pokazuje da su određena unapređenja koja su učinjena u procesu glasanja, od momenta otvaranja biračkih mjesta od sedam ujutro do sedam navečer, da je taj proces bio bolji.
Nalogodavci su političke stranke
Međutim, dokazi i čitava situacija koja se desila nakon izbornog dana i u izbornoj noći pokazuje da smo imali ponovo proces utvrđivanja glasačkih listića koji u potpunosti dovodi u pitanje izbornog procesa. Da smo imali dokazanu krađu glasova, manipulacije, nepravilnosti i proceduralne propuste u radu biračkih odbora i da su nalogodavci svih tih nepravilnosti oni kojima je interes da to rade, a to su političke stranke, a izvršioci njihovi stranački poslušnici u redovima lokalnih izbornih komisija i u biračkim odborima.
Sve više se može čuti kako građani više ne žele izlaziti na izbore dok su trenutna izborna pravila na snazi. Šta nam je potrebno od novina kako bismo dobili pravedniji izborni proces?
– Bilo bi pogrešno, nemoralno i bilo bi loše po izborni proces da mi sljedeće redovne izbore dočekamo glasajući na isti način na izborni dan. Dvije su ključne stvari koje ćemo mi zagovarati u narednom periodu a koje se tiču unapređenja izbornog procesa. Jedan je uvođenje novih tehnologija u izborni proces, to je podržalo oko 100.000 ljudi iz svih opština i gradova Bosne i Hercegovine kroz našu građansku peticiju za uvođenje novih tehnologija. Riječ je konkretno o tri stvari: elektronska identifikacija birača, skeneri za glasačke listiće i unos rezultata glasanja sa biračkog mjesta odmah nakon brojanja glasova za svaki nivo vlasti, kako bi spriječili niz nepravilnosti kao što je u ime druge osobe, višestruko glasanje, iskorištavanje neiskorištenih glasačkih listića nakon sedam sati, dodavanje preferencija, poništavanje ili invalidacija glasova za političke protivnike i izmjene rezultata glasanja na biračkim mjestima u transportu izbornog materijala prema lokalnim izbornim komisijama ili pri unosu rezultata operatera u lokalnim izbornim komisijama, što je sada i dokazano kroz ova ponovna brojanja.
Druga stvar koju ćemo zagovarati je reforma članstva u biračkim odborima, odnosno reforma biračkih odbora. Birački odbori ne mogu biti na ovaj način manipulisani narušavajući princip samokontrole odnosno članstva iz više stranaka na način da se njima trguje i da imamo fantomske političke subjekte koji se, zapravo, uopšte ne natječu i ne učestvuju na izborima, već su tu samo zbog trgovine mjestima u biračkim odborima. Ta reforma mora ići u dva smjera, to je profesionalizacija funkcije predsjednika biračkih odbora i sužavanje prostora za članstvo političkim subjektima, nezavisnim kandidatima i drugima koji nisu parlamentarni na određenim nivoima za koje se izbori održavaju.
Na trgovinu mjestima u biračkim odborima Koalicija Pod lupom upozorava godinama, a tek ove godine se to počelo i kažnjavati. No, je li premalo samo dvije kazne koliko ih je do sada potvrdio Apelacioni odjel Suda BiH? Jeste li zadovoljni kako je CIK odlučivao po prijavama za trgovinu mjestima u biračkim odborima?
– Ja bih počeo od toga da mi za svake izbore imamo neku nepravilnost koja na neki način dominira ili koja privuče najviše pažnje javnosti. Napominjem da je to 2018. godine to bili mrtvi na biračkom spisku, 2020. godine je to bilo glasanje putem pošte, gdje je bilo preko 5.000 ljudi koji su rekli da je njihov identitet zloupotrijebljen bez njihovog znanja za glasanje putem pošte – dakle, ukraden im je identitet. Mrtvih je bilo čak do 11.000 u jednom trenutku na biračkim spiskovima. Mi sada nismo imali tih prijava, nije bilo zloupotreba biračkih spiskova na način da se na njemu nalaze mrtvi niti je bilo zloupotreba glasanja putem pošte, što pokazuje da kada imate dobra rješenja, kada je Centralna izborna komisija uradila reviziju biračkog spiska, uklonila mrtva lica, oni koji nisu uklonjeni pored njih je zvjezdica, i ne mogu ostvariti pravo glasa zbog birokratskih razloga. Uveli su i to da sada morate imati dozvolu o prebivalištu u stranoj zemlji da bi vam se poslali glasački listići na tu adresu, što je sigurnosni mehanizam koji je također spriječio prevare. Ove izbore mislim da je svima jasno da su birački odbori veliki problem i čini mi se da je svima jasno na koji način se manipulacije članstvom u biračkim odborima rade. Čak ih i građani ismijavaju, dovode do apsurda čitavu tu priču što, čini se, da je dobro, jer to je jedini način da izdignemo probleme na javni nivo i da ih niko ne može ignorisati uključujući i donosioce odluka kako bi se stvari pomjerile naprijed. Tako da zaista se nadam i čvrsto vjerujem, da do narednih izbora, moramo imati riješen problem trgovine mjestima u biračkim odborima, odnosno reformu biračkih odbora. Ove sankcije do sada svakako da nisu dovoljne. Mi smo podnijeli više desetina pojedinačnih slučajeva sumnje na trgovinu mjestima u biračkim odborima.
Kultura nekažnjavanja i nepostupanje tužilaštava
Imamo sankcije izrečene u dva slučaja. I čini mi se, ponovo, kao i kod ponovnog brojanja, kao i kod kulture nekažnjavanja, nedostatka sankcija za kršenje zakona, nepostupanja tužilaštava, mi imamo, zapravo, svjesnu odluku da se učini minimum onog što se mora učiniti, ni milimetar više od toga, ni milimetar dodatnog napora ili milimetar više predodređenosti da napravite nešto s ciljem da zaštite zakonitost, integritet procesa u Bosni i Hercegovini. Dakle, govorim i o ovom slučaju što je CIK rokove koristio kao izgovor da ne poništava izbore. Mislim da to zaista nije način da na neki način prihvatite da se desilo kršenje zakona i da ne uradite ništa po tom pitanju. Drugim riječima, šest mjeseci ako je trebalo ponovo brojati glasove, ako je trebalo da u Centralnoj izbornoj komisiji niko ne spava šest mjeseci kako bi se utvrdila stvarna izborna volja građana, to se trebalo desiti. Isto je i sa slučajevima biračkih odbora. Centralna izborna komisija je koristila bilo koji izgovor bilo kojeg političkog subjekta, bez valjanih čvrstih dokaza, da ti ljudi jesu ili nisu iz redova njihovih političkih subjekata kako bi jedva dočekala da ne izrekne sankcije. I to je nekako generalni utisak. Jedino tamo gdje smo mi ponudili zaista neoborive dokaze i gdje političke stranke nisu imale manevar da manipulišu, a u međuvremenu su možda i shvatile kako da manipulišu i tim dijelom izbornog procesa, samo su tu sankcionisane. Konkretno, mi smo dokazivali da su ljudi u članstvu jedne političke stranke, a imenovani ispred druge. Da su bili u biračkim odborima za prošle izbore u ime druge političke stranke, da su bili na listama političkih subjekata za prethodni izborni ciklus, a sada su u ime drugih političkih subjekata. Da su bili na funkcijama u stranci, što stoji na web-stranicama političkih stranaka. I kada bi CIK u sklopu istrage pitao te političke subjekte, oni bi jednostavno rekli da to nije tačno, da to nisu njihovi ljudi, bez obzira da li imali ikakav valjani dokaz ili u potpunosti izmislili to samo da ne budu sankcionisani, Centralna izborna komisija je to prihvatila. Suma sumarum, kultura nekažnjavanja mora prestati kako bi iole vratili povjerenje građana u izborni proces i kako bi ljudi koji su odgovorni dobili sankcije proporcionalne učinjenim djelima, odnosno nedjelima.
Očigledno je da strankama pretjerano ne znače kazne od 4.000 KM za trgovinu mjestima u BO. Kako u budućnosti riješiti pitanje biračkih odbora? Očigledno je da nije samo problem formiranje fiktivnih stranaka, jer su velike stranke pokazale da znaju trgovati i same?
– Da, zavisi na koji način posmatramo. Centralna izborna komisija u tom prvom krugu kažnjavanja pribjegava najnižim sankcijama i mislim da je to kardinalna greška. Dakle, sankcije za utvrđena kršenja izbornog procesa moraju biti uvijek najstrožije moguće. Bez obzira da li je riječ o prvi put načinjenim ili ponovljenim djelima. Naravno da 4.000 maraka se čini malo kao sankcija za političkog subjekta, ali maksimalne sankcije su 30.000 maraka i to je mogućnost da se izrekne samo jednom političkom subjektu, odnosno za samo jedan slučaj trgovine mjestima u biračkim odborima. I sad zamislite da se nekome dokaže 100 slučajeva i da se izreknu sankcije od po 30.000 KM. Dakle, više ne bi pričali o simboličnom iznosu od 4.000, već o tri miliona maraka koje bi sigurno bile odvraćajućeg karaktera za bilo koji politički subjekt da načini nepravilnosti u bliskoj budućnosti.
Jedna od brojnih preporuka Evropske komisije koju su vlasti ignorisale je i Zakon o finansiranju političkih stranaka. Kako je moguće da stranke imaju znatno skuplju kampanju od onoga što prijavljuju u svojim izvještajima?
– Pa moguće je zato što su političke stranke na način nosioci nepravilnosti ili kršenja zakona u izbornom procesu. Konkretno govorim o tome da se političke stranke i prije ulaska u vlast, prilikom pripreme za izbore i u izbornoj utrci ponašaju kao kriminalne organizacije u dosta slučajeva. Dakle, one su ti koje daju instrukcije kako da se manipuliše izbornim procesom, oni su ti koji imaju interes, koji daju jasne naloge da se kradu glasovi, a one su, između ostalog, ti koji vrše utaju poreza za svoje posmatrače.
Utaja poreza i pranje novca
Mi smo ranije radili jednu analizu o finansiranju političkih stranaka, i puno je primjera šta u tom smjeru ne funkcioniše. Jedan od zaključaka je da smo tada 15 parlamentarnih stranaka pitali o tome da li su i koliko platili svoje posmatrače koji su poslali na izbore, a njih bude do 60.000 i koliko su poreza platili za njih. Od tih 15 stranaka samo su tri odgovorile da su njihovi posmatrači volonteri i da su za to plaćanje zaduženi općinski odbori i da oni nemaju takve informacije. Primjera radi, za svakog posmatrača kojeg pošaljete, a za kojeg znamo da su plaćeni, i da su plaćeni u prosjeku oko 100 KM za posmatranje, stranke bi trebale potpisati ugovore i platiti porez državi u iznosu većeg od pola miliona maraka na uzorku od ovih 60.000 posmatrača. Niko to ne uradi. Dakle, mi imamo iluziju da oni koji se ponašaju kao kriminalci prilikom dolaska na vlast ili u izbornoj utrci, će se početi ponašati drugačije kada dobiju priliku da obnašaju vlast. Ne, vjerovatno ako imate kriminalce koji kriminalnim radnjama pobjede na izborima onda ćete imati kriminalce koji vas vode u naredne četiri godine. Upravo zbog toga stranke imaju crne fondove, stranke imaju notarske ugovore sa svojim kandidatima koji dobiju mandate, da 20 do 30 posto iznosa svojih plata vraćaju strankama. Stranke imaju priloge do 100 KM i druge koje ne evidentiraju. Dakle, imaju crne fondove i uopšte ne prikazuju tu vrstu priloga i novca u svojim finansijskim izvještajima. To je način pranja novca, utaje poreza i za to je vrlo opravdano i argumentovano da mnogi od političkih subjekata funkcionišu kao kriminalne organizacije.
Živimo li danas u zarobljenom društvu i kako gledate na najave predsjednika SNSD-a da će se u Republici Srpskoj donijeti zakoni koji bi mogli ugušiti slobodu govora, medija i nevladinih organizacija?
– Niko svojevoljno ne odustaje od svojih prava. Niko svojevoljno ne odustaje od svojih sloboda. Dakle, bilo kakav nazadak u dosegnutim demokratskim standardima, u ljudskim pravima, u ljudskim slobodama, slobodama okupljanja, slobodama izražavanja je uvijek proizvod represije.
Represija vlasti je svojstvena autokratskim režimima
A represija vlasti nije svojstvena demokratskim društvima. Sužavanje prostora za djelovanje civilnog društva, za prostor opravdane kritike vlasti je svojstven autokratskim a ne demokratskim režimima. Svakako ko se kreće u tom smjeru mora biti spreman da snosi posljedice kretanja u tom smjeru. Dakle, bez obzira ko činio tu vlast, bez obzira na kojem nivou. Mi smo imali zaista kardinalne primjere, da ljudi misle da imaju veću moć nego što im pripada. U potpunosti uvažavajući izabrane predstavnike vlasti, koji nose određenu dozu legitimiteta, bez obzira na sve nepravilnosti u izborima, čini mi se da neki moraju da se spuste na zemlju, jer ono što je bila poruka koju smo slušali nekih prethodnih izbora, tipa kada se izgubi izborna utrka u jednom gradu da će čitav grad i 200.000 stanovnika tog grada ostati bez grijanja od strane čovjeka koji uopšte nema te ingerencije je na neki način samo oslikavanje koliko su se političari otuđili od građana, koliko se bahato ponašaju i koliko, zapravo, zakoni za njih ne vrijede. Dakle, oni nisu jednaki kao svi drugi građani pred zakonima. Oni su povlašteni i na neki način se ponašaju kao oni koji odlučuju o sudbini svih, između ostalog, i života i smrti tamo gdje vladaju. Tako da svako odgovara za svoje postupke, ja se samo nadam da će pritisak javnosti biti toliki da će politički subjekti početi shvatati da ukoliko ne učine nešto što ljudi žele od njih, u vidu toga da će to poboljšati kvalitet života građana, da će izgubiti glasove na izborima. I to je jedini put snažnog javnog pritiska da bi donosioci odluka radili bolje i u interesu svih građana-birača. Također, bilo koje pomjeranje u smjeru evropskih integracija, u smjeru jačanja institucija, u smjeru toga da će rješenja koja se donesu ili zažive u praksi dovesti do boljeg života građana, i sužavanja prostora za djelovanje korumpiranih političara su dobra i u tom smjeru se, zapravo, treba kretati, a ne u drugom.
BUKA
