Da li SDS ima snage za zaokret!?

Nakon najlošijeg izbornog rezultat u istoriji ove stranke, postavlja se pitanje da li SDS ima snage za zaokret i da se vrati na političku poziciju koja joj omogućava da se bori za vlast. Da li je sporno i liderstvo opozicijom?

Predsjednik SDS je u jednom od rijetkih pojavljivanja nakon izbora nedavno na BN televiziji potvrdio da ova stranka nije zadovoljna izbornim rezultatom i da će on lično svoj mandat staviti na provjeru na Glavnom odboru SDS. Pri tome je ostalo nejasno zašto Milličević koji je u prethodnim situacijama bio najveći zagovornik odgovornosti lidera te stranke za rezultat, sada manipuliše svojom ostavkom koju je preimenovao u „provjeru povjerenja“, odnosno zašto nije dao neopozivu ostavku, kao što je to svojevremeno tražio od Mirka Šarovića. Tim prije što po statutu te stranke njega bira i eventualno opoziva Skupština SDS, a ne Glavni odbor SDS. A ukoliko Miličević računa na neku vrstu  svoje lične kontrole nad Glavnim odborom, obzirom da on po statutu imenuje 25 posto članova Glavnog odbora, lako se može desiti da mu i evenutalno tijesno „povjerenje“ bude novi kamen oko vrata.

Iako je prilično nejasno zašto neko ko nije pokazao nikakvu volju da vodi stranku i da radi na njenoj boljoj organizacija, sada pokazuje želju da to nastavi. Očigledno da ima dosta pitanja na koja bi Miličević trebao da odgovori prije svega sam sebi, pa onda stranačkim organima. Naravno, ukoliko stranka ima unutrašnjeg kapaciteta da se iznese sa svim problemima koji su očigledni. Jer su se i mnogi članovi Predsjedništva SDS, koji takođe idu na „provjeru“ pred Glavni odbor, pokazali nedoraslim stranačkim funkcijama koje su preuzeli. Tako da je kriza SDS dublja nego što na prvi pogled izgleda. Jedan od ključnih rizika za SDS jeste da ta dubina krize rezultuje odsustvom bilo kakve volje da se ide ka ozbiljnijoj rekonstrukciji stranke, odnosno da se pokaže da stranka nema snage za zaokret koji bi bio logičan nakon lošeg izbornog rezultata.

Upravo ono što dodatno izaziva zabrinutost jeste pitanje unutrašnjeg kapaciteta SDS, jer se već na ovim izborima  pokazalo da postoje značajne organizacione praznine u toj stranci i da na mnogim pozicijama na lokalnim izborima za načelnike i gradonačelnike  SDS nije imao svog kandidata, a u nekoliko opština ni odborničku listu. Posebno je zabrinjavajući rezultat SDS u Banjaluci gdje SDS nema nijednog odbornika. Iako je Miličević prije izbora isticao da stranka vrijedno radi i da se ozbiljno priprema za izbore, to nije potvrdio izborni rezultat.

Prekompozicija na opozicionoj sceni

U isto vrijeme ni rezultat ostalih opozicionih stranaka nije bio zadovoljavajući, što ukazuje na duboku krizu cijele opozicije. Ni stranka Za pravdu i red Nebojše Vukanovića, kao ni PDP ne mogu biti zadovoljni ukupnim rezultatom, dok je Narodni front Jelene Trivić najveće razočarenje izbora. Tako da inače nejedinstvena opozicija, koja nije iskoristila očigledne praznine vladajuće koalicije i slabosti vlasti, sada stoji pred cijelim znakom pitanja – kako dalje?

Ta situacija nameće potrebu novog liderstva i načina rada opozicije. Da li će se SDS izboriti za to liderstvo, pitanje je njenog daljeg načina djelovanja i rukovođenja strankom, ali je već sada jsno da se Draško Stanivuković nameće kao novi lider opozicije. Miličević je pokazao da to zasigurno nije, ali će pitanje liderstva opozicijom biti izazov za SDS.

Za takvo nešto Stanivuković bi mogao imati i podršku vlasti iz Beograda, tim prije što je pred Miloradom Dodikom neizvjestan sudski epilog pred Sudom BiH koji u najmanju ruku može rezultovati zabranom njegovog kandidovanja. Zato je logično da bi Beograd, koji nikada nije igrao samo na jednu kartu u RS, mogao da izabere upravo njega kao lidera alternative. Stanivuković sa sobom nosi i jedan potpuno drugačiji stil kampanje i na nedavno pitanje da li on sebe vidi kao novog lidera opozicije, on je odgovorio da sebe vidi kao pobjednika, a ne kao nekoga ko je u opoziciji.

Dakle, dosta otvorenih pitanja na koja ćemo razvojem događaja vrlo brzo dobiti odgovore.

ISTOK