Budućnost škole u individualnom pristupu učeniku
Sa sela u grad, iz grada u inostranstvo – postao je put velikog broja stanovnika Republike Srpske. Najbolji pokazatelj odumiranja seoskih domaćinstava je gašenje škola, odnosno pad broja đaka u područnim odjeljenjima.
Na području Republike Srpske aktivna su 444 područna odjeljenja , od čega čak 215 razreda broje oko desetak učenika u prosjeku. Uprkos tome u Ministarstvu prosvjete navode da nije dolazilo do zatvaranja škola.
Da područna odjeljenja imaju prednosti ocjenjuje profesor srpskog jezika Stojanka Đokić.
Ističe da u odjeljenjima sa malim brojem đaka učitelji i nastavnici imaju više vremena da se posvete svakom učeniku ponaosob.
“Ne mogu iste sadržaje rješavati učenici različitih sposobnosti, a kada su veće grupe imamo najčešće problem sa vremenom. Dok profesori i nastavnici koji rade sa manjom grupom učenika u područnim odjeljenjima ne rade manje, naprotiv oni imaju jednu drugu vrstu izazova da svoje vrijeme od 45 min. ili više, posvećuju manjoj grupi, ali kvalitetnije.”, kaže u izjavi za BN profesor srpskog jezika i književnosti, Stojanka Đokić.
Da je ključ obrazovanja u podizanju kvaliteta nastave smatra i bivši rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu Stevo Pašalić, čija statistika pokazuje da je ne tako davno, Srpska imala mnogo veći broj osnovaca.
U Republici Srpskoj trenutno je 84.500 đaka u osnovnim školama, a prije dvije decenije bilo je 124.000 učenika u tada osmogodišnjim osnovnim školama, podaci su demografa Steva Pašalića.
Pašalić smatra da je u situaciji smanjenja broja učenika i studenata rješenje u podizanju kvaliteta nastave. “Da li se to vidi? Čini? Sumnjam. Ja koji sam 50 godina u obrazovanju nisam to osjetio.”
Prosvjetni radnici okupljeni su oko mišljenja da je budućnost škole u individualnom pristupu učeniku.
“Vjerujemo da će to možda biti škola budućnosti gdje će roditelji iz grada iz velike buke odvoziti svju djecu u nove škole na selima u kojima vlada jedna prijatna atmosfera.”, dodaje Đokićeva.
U prilog područnim školama ide i činjenica da u seoskim sredinama, djeca rano stiču realne radne navike. Stoga, ako nadležni žele da se bore za opastanak područnih odjeljenja moraju ponuditi sigurnost i učenicima i roditeljima koji žive na selima. Dosadašnja praksa je pokazala da se to ne čini, jer u više od 500 bh. sela ne živi niko.
(BN) Foto: Arhiva
