Blanuša – Škrbić ili Karan

Stranke vlasti i opozicije, tačnije SNSD i SDS kojima je prepušteno da izbace kandidata za vanredne izbore za predsjednika Republike Srpske 23. novembra, po svemu sudeći odlučile su se za kandidate iz „rezervih“ redova i ne toliko zvučna imena. SDS bi mogao kandidovati Branka Blanušu, a SNSD Ranka Škrbića ili Sinišu Karana.

O eventualnoj kandidaturi Branka Blanuše će se izjaniti Glavni odbor SDS na današnjoj sjednici u Banjaluci. SNSD bi se trebao takođe vrlo brzo izjaniti, jer su skraćeni rokovi za prijavi kandidata i rok je 14. 10.

Blanuša je profesor na Elektrotehničkom fakultetu u Banjoj Luci. Na Opštim izborima 2018. godine Blanuša je bio kandidat SDS-a za poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, a na izborima 2022. godine kandidat za Narodnu skupštinu RS. Na izborima 2018, Blanuša je bio na rednom broju 3 i tu ostao sa razultatom, osvojivši 5.630 glasova na Izbornoj jedinici 1. Na izborima 2022. je bio na rednoj poziciji 3, a nakon izbora bio peti na listi SDS u Izbornoj jedinici 3 sa 1.998 glasova. Prije toga je Blanuša bio u SNS Adama Šukala, da bi prešao u SDS u koji ga je preveo Ognjen Tadić a poslije angažmana u SDS je prešao u Poligraf sa Zoranom Talićem, ali se nijedna od ovih stranaka nije proslavila nekim rezultatom. Talić je tada na lokalnim izborima 2020., nakon što je napustio PDP, učestvovao sa svojom listom ga Banjaluku,  ali je doživio debakl i sa 1.894 glasa nije osvojio nijedan mandat.

SDS zabija glavu u pijesak

Dakle, iako profesor na fakultetu, Blanuša osim ovog kratkog lutanja, nije previše poznat široj javnosti, a SDS je odustao od zvučnijih imena iz svojih redova. Ranije je sam v. d predsjednika SDS Jovica Radulović kao moguće kandidate pored samog sebe  pominjao bivšeg predsjednika Milana Miličevića i gradonačelnika Bijeline Ljubišu Petrovića. Međutim, iako je SDS naveliko najavljivao svoj povratak, pa čak i ambicije da ima oba kandidata na izborima 2026., očigledno je spustio loptu pred realnom činjenicom da trenutno nema stranačku infrastrukturu koja bi mogla napraviti ozbiljniji rezultat, a što je opet posljedica lošeg rada u toj stranci za vrijeme Milana Miličevića, a koju prepolovljeno rukovodstvo te stranke još uvijek uporno ne prihvata.

Odatle je kandidatura Branka Blanuše rezultat nekog užeg dogovora unutar postojećeg rukovodstva SDS, jer niko ne zna ko ga je predložio, iako je nakon zadnjeg Glavnog odbora SDS bio najavljen proces kandidatura unutar stranke. U isto vrijeme popuna Predsjedništva SDS, nakon što je skoro polovina članova dala ostavke, ne ide kako je planirano i Radulović ne uspjeva da sredi stanje bar u tom organu stranke, Kako smo obavješteni nijedan zvaničan prijedlog za kandidata na izborima nije stigao iz matičnih odbora. Nekada ih je bilo po dva, tri, ali se sada situacija promijenila.

U svakom slučaju rezultat izbora će biti realna mjera i ocjena rada i sadašnjeg rukovodstva SDS i stanja u opoziciji, jer već ima glasova nezadovoljstva ovom kandidaturom iz redova opozicije. Treba sačekati kakav će stav biti u slučaju kandidature, prije svega od  standardno nezadovoljnog Nebojše Vukanovića, kao i od Jelene Trivić. Stanivuković nakon prvih najava o bojkotu izbora i nestranačkom kandidatu, sada djeluje nezainteresovano i po svemu sudeći vrlo rado će da prepusti da neko izgori od ovih koji su najviše galamili, pri čemu su i njega prozivali.

SNSD od bojkota izbora do solomonskih kandidata

SNSD je, s druge strane, napravio karakteristični salto mortale i nakon galame o bojkotu i sprečavanju vanrednih izbora, jer se u njemu navodno ne priznaju odluke visokog predstavnika, ipak odlučio da izađe na izbore. Za alibi je uzeo stav opozicije iz Srpske, koju je optužio da šuruje sa muslimanskim strankama i da želi da iskoristi postojeću situaciju.

Iako su pominjana imena Igora Dodika i Željke Cvijanović, po svemu sudeći i SNSD se odlučio za kandidate iz druge kolone, pa se sada pominju Ranko Škrbić i Siniša Karan. Da odnosi unutar SNSD nisu sjajni pokazuju i ostavke i turbulencije u pojedinim odborima, a od ranije je poznato da postoje dvije jake struje na relaciji Dodik-Cvijanović. Zato je stariji Milorad, koji se još uvijek sve pita kao vlasnik te stranke,  izgleda odlučio da odustane od Igora, ali nije ni za kandidaturu Cvijanovićke. Jer je svjestan da osim upravljanja strankom njegov politički uticaj nema drugi prostor djelovanja.

Oba kandidata, i Škrbić i Karan su mu do kraja lojalni, ali se nikada nisu pojavljivali na izbornim listama. Šrbić je bio ministar zdravlja u ranijim vladama Srpske i jedno vrijeme je bio izvana radara javnosti na mjestu dekana Medicinskog fakulteta u Banjaluci. Karan je bio u Dodikovom kabinetu, a sada je ministar policije u aktuelnoj vladi. Ono što Dodik izvjesno pokušava jeste da nađe kandidata koji će biti prihvatljiv za sve frakcije unutar te stranke i što manje se isticati, a koji će ga bespogovorno slušati. A djeluje da je to i zadatak Blanuše, koji ima još jednu funkciju, da sakrije odgovornost postojećeg rukovodstva te stranke.

U svakom slučaju, stvari će se vrlo brzo razjasniti na svim stranama, a ono što će izvjesno odlučiti izbore sigurno neće biti sami kandidati, nego infrastruktura i organizacija. Ono što ovakvim  kandidatima sigurno ide na ruku jeste relativno kratka kampanja od 15 dana, jer će neki nakon izbora zasigurno biti trajno zaboravljeni, a drugi formalno obavljati funkciju predsjednika Srpske vrlo kratko, godinu dana do opštih izbora 2026.

I  naravno. Željku Cvijanović ne treba isključiti kao mogućeg kandidata, jer je jaka struja koja nju gura. U tom slučaju Dodik bi bio definitivno marginalizovan. A oni iz SDS koji su involvirani u ove unutrašnje turbulencije u SNSD i prave svoje kombinatorike sa Igorom Dodikom, ostali bi kratkih rukava.

ISTOK