Blanuša napravio rezultat – gdje je tu SDS?

Glavni odbor SDS bi trebalo u srijedu da na sjednici Glavnog odbora razmatra dvije za tu stranku važne tačke, analizu izbornog rezultata sa prijevremenih izvora za predsjednika RS i pripremu za održavanje Skupštine SDS.

Već iz prvih komentara se može naslutiti da je SDS zadovoljan rezultatom svog kandidata, kao i da se na krilima tog rezultata traži prostor da Jovica Radulović ostane na čelu SDS nakon skupštine te stranke. Iako je bilo izjava nekoliko visokih funkcionera te stranke da bi palicu rukovođenja strankom trebao da preuzme Branko Blanuša i da se iskoristi njegov rezultat za konsolidaciju stranke i unutrašnje pomirenje frakcija, izvjesno je da grupacija koja je još uvijek okupljena oko bivšeg predsjednika SDS Milana Miličevića – ne misli tako.

Istina u blagim reakcijama na predloženu kanidaturu Blanuše je odgovoreno da za sada nije momenat da se SDS bavi njegovom kandidaturom za predsjednika SDS, kao i da je u fokusu borbe dokazivanje izborne krađe na proteklim izborima. Ovaj manevar se očigledno vješto koristi da bi se izbjeglo pitanje liderstva strankom, a očekivanja da CIK završi ono što nije uspio SDS kontrolom izbornog procesa i odsustvom konkretnih dokaza posmatrača –  sve su manje realna. Propustima u kampanji se izvjesno neće niko ni baviti i Glavni odbor SDS ide u pravcu guranja problema pod tepih, što je stara praksa SDS. Miličević ima dovoljnu većinu da još uvijek stvari drži u statusu quo, a Jovica Radulović je samo fasada te politike. Preostaje samo da se kupi vrijeme kako bi ta stranka došla u situaciju da u sadašnjem kapacitetu na izbornim listama namiri sve one koji su bili lojalni toj politici. Zato očekivanja od Glavnog odbora SDS ne treba da budu prevelika i ništa se spektakularno i novo neće desiti.

Glasači pokazali da žele promjene

Ono što ostaje kao suštinska nepoznanica jeste koja je pojedinačna snaga opozicionih stranaka, kao i SDS u rezultatu Branka Blanuše. Nema nikakve sumnje da je on napravio za mnoge neočekivano dobar rezultat i da su glasači poslali jasnu poruku da ovaj put žele promjene, a da je politika SNSD-Milorada Dodika u krizi povjerenja. Značajan broj glasača je apstinirao i niko ne zna čiji su oni. Da li je njihov broj prenaduvan samim nerealnim glasačkim tijelom ili su to nezadovoljni glasači aktuelne vlasti, pokazaće tek opšti izbori 2026. Da se neko ozbiljno bavio istraživanjima javnog mnjenja i raspoloženjem glasača, vjerovatno da bi stvari mogle biti donekle jasnije, ali smo uglavnom gledali spinovana istraživanja o rejtinzima kandidata, koja malo šta govore. Tako da u ovom momentu niko ne zna koja je pojedinačna snaga stranaka koje se bore za promjene.

U svakom slučaju poruka i onih koji su glasali i onih koji nisu je ista, da je vladajuća koalicija na čelu sa SNSD u krizi povjerenja i unutrašnjih odnosa. Nisu mnogo bolji ni odnosi unutar opozicije, a kao što vidimo ni unutar samih stranaka opozicije, jer ne prestaju međusobna prepucavanja, a glavna meta je Draško Stanivuković. Za to vrijeme on se isključivo bavi svojim poslom i jačanjem sopstvenog pokreta, a o nekim prelazima u njegove redove iz SDS se za sada ćuti. Dijelom zato da se ne bi pokvarila izborna idila sa Blanušom, a dijelom u strahu da se ne pokaže pad rejtinga povjerenja u aktuelno rukovodstvo SDS i neprijatna činjenica da jos uvijek traju procesi odlazaka iz SDS, a da niko ne dolazi.

S druge strane je SNSD najavio veliko unutrašnje pospremanje, ali neće biti lako zaustaviti kola kada krenu nizbrdo. Problem direktnog mandata  lidera SNSD Milorada Dodika, koji se prikriva njegovim stalnim pojavljivanjem i tamo gdje mu nije mjesto, sve se više osjeća i izvjesno je da traje unutrašnje pregrupisavanje unutar te stranke. On će u svakom slučaju morati da ispuni jedno od obećanja koje je dao svojim mentorimna, da se skloni iz neposredne vizure vlasti.

Brine li iko o statusu Republike Srpske?

Kriza političkih odnosa unutar BiH nije ni izbliza završena i tek se očekuju vidljiviji pokazatelji Dodikovog političkog zaokreta, nakon što se „polio hladnom vodom“ i odustao od svih radikalnih zahtjeva poništavanjem odluka Narodne skupštine RS. Tako da se sada ne vidi nikakva ozbiljna politička strategija, ni vlasti ni opozicije. Jedino čemu svjedočimo jesu zabrinjavajuće poruke saradnje vlasti u RS sa hrvatskom stranom, koja čeka svoju šansu da u prekompoziciji Dejtona i unutrašnjeg preuređenja BiH isposluje treći entitet. Hrvati to rade i strateški i strpljivo, a na nivou BiH su pozicionirani najmanje dva do tri puta jače od svog nacionalnog kapaciteta. To je vještina hrvatske politike i nesposobnost druga dva aktera, srpskog i bošnjačkog. Rizik je prevelik, jer Hrvati vrlo dobro znaju da iskoriste poziciju vlasti, za razliku od Srba i Bošnjaka koji kada je dobiju uglavnom ne znaju šta bi sa njom.

I dok se stranke iznutra isključivo bave same sobom i ličnim pozicioniranjem, proces raspleta političke krize koji je izvjesno u kulminaciji, dodatno zabrinjava. Ali možda samo građane. Stranke već odavno biju svoje bitke u nekom svom paralelnom svijetu, a od državotvorne politike SDS su ostali samo tragovi. Ta stranka se suzila na jednu interesnu grupu kojima ta politika služi samo kao providna fasada.

Jedina tačka oko koje je ujedinjena i vlast i opozcija, sa malim izuzecima, jeste da imaju istog šefa – Aleksandra Vučića. I pored problema koje ima unutar Srbije, još uvijek se za Vučićevu naklonost bore i jedni i drugi. U tome su bar jedinstveni! Ma šta to značilo.

ISTOK