Bio jednom jedan kralj

Bio jednom jedan kralj. Iako na tronu nije naslijedio svog oca, već mu je krunu podario njegov dotadašnji veliki oponent, on je imao sve odlike pravog kralja.

Poše: Darko Momić Čkalja

Njegova riječ je bila zakon. Ono što on kaže bespogovorno se poštovalo i po potrebi pretakalo u zakon. Ništa u kraljevstvu nije moglo da se radi bez njegove saglasnosti i u svakom ozbiljnijem poslu imao je svoj udio. Ali nije oduvijek bilo tako.

Kad je dobio krunu, naslijedio je kraljevstvo na koje su nasrtali sa svih strana, pokušavajući da ga ukinu i otmu njegove šume, vode, rijeke… Uspio je da zaustavi te brutalne napade i stane na kraj zahtjevima za ukidanje kraljevstva, čime je zaslužio veliko poštovanje i podršku podanika. Ali sa tom velikom podrškom nije znao da se nosi i počeo je da se ponaša kao apsolutni vladar.

Prvo je prodao najveću firmu u kraljevstvu i dobijeni novac dao za izgradnju velikog dvorca iz koga je stolovao. Dio para uložio je u izgradnju puteva, sanaciju starih zgrada i izgradnju sportskih dvorana širom kraljevstva, tako da nije sve pare proćerdao.

Napravio je posebnu „banku“ preko koje je dijelio pare. Zahvaljujući povoljnim kamatama, mladi bračni parovi riješili su svoja stambena pitanja. Oni su zahvalni kralju i uredno vraćaju kredite, ali svojim bliskim podanicima šakom i kapom je davao kredite direktno preko te „banke“, a oni ih nisu vraćali. (Banka je na kraju odlučila da sve te kredite proda, brzo se saznalo koji advokat i čijim parama će ih otkupiti, ali to već nije bajka).

Od onog kralja sa početka vladavine koga je ogromna većina podanika podržavala i poštovala, polako je ostajala samo blijeda sjenka, jer je sve manje mario za njihove probleme. Povremeno bi im povećao plate i penzije, ali nije mnogo mario za to što brojni podanici napuštaju kraljevstvo, odvodeći cijele porodice u tuđinu.

Počeo je da se zadužuje i uzima kredite od koga stigne, ne pitajući kolika je kamata. Počeo je da se svađa s kim stigne i da izaziva kavge. Najveću kavgu zapometnuo je sa samozvanim carem koji se pojavio niotkuda i počeo da nameće zakone u njegovom kraljevstvu. Za razliku od komšijskih vladara, kralj se suprotstavio samozvanom caru, optužujući ga da je gori od svih ranijih careva koji su nametali zakone i smjenjivali kraljeve. Zbog toga se našao i pred sudom i pod sankcijama najmoćnijeg cara sa Zapada.

Za suprotstavljanje tom samozvanom caru dobijao je podršku najodanijih podanika, ali obični narod, pa čak i pojedinci sa njegovog dvora polako su počeli da mu okreću leđa. Najbogatiji podanici i veleposjednici počeli su da gunđaju strahujući da će velike sile koje podržavaju samozvanog cara ugroziti njihove bogate posjede.

U kraljevstvu je nedostajalo sve više para, a kralj se našao u dodatnom problemu, jer nije mogao da se osloni na svog prijatelja i moćnog cara sa Istoka koji je započeo veliki rat. Podršku i pomoć mu je davao samo ugarski kralj, ali to nije bilo dovoljno da umiri nezadovoljne podanike. Poslao je veliku delegaciju na Daleki istok u zemlju velikog crvenog cara, nadajući se da će od njega dobiti podršku i zaštitu.

Za to vrijeme, problemi u kraljevstvu su se gomilali, a kralj je izgubio povjerenje u sve oko sebe, osim u svoga Slavka. Počeo je da progoni slobodoumne stanovnike kraljevstva, nazivajući ih najpogrdnijim imenima i čineći sve da ih ućutka. Nije vidio da je problem na drugoj strani i da su oni koji su zahvaljujući njemu stekli ogromno bogatstvo postajali sve nezadovoljniji.

Kralj se borio da ostane na čelu kraljevstva i zaštiti svoje velike posjede i imovinu, ali i da zaštiti imovinu kraljevstva na koju su sve žešće nasrtale komšije uz podršku velikih sila. Za to vrijeme, gunđanje najbogatijih podanika polako se pretvaralo u sve glasnije negodovanje. Zbog privilegija koje im je dao, nisu se otvoreno suprotstavljali kralju, ali su mu iza leđa činili sve da zaštite svoje posjede i imovinu. I živjeli su tako srećno do kraja suđenja.

P.S. Bobi veli da je svaka sličnost sa stvarnim ličnostima i događajima slučajna.

(Nezavisne) Foto: Banjalukatravel/Ilustracija