BiH se prazni: Sve je manje novorođenih, sve više starijih
Bosna i Hercegovina se prazni. Sve je manje novorođenih, sve više starijih, a mlađe stanovništvo odlazi na zapad za boljim životom. Zašto to dozvoljavamo dok istovremeno uvozimo radnu snagu? Da li je uticaj demografije poguban po ekonomiju odnosno privredu i kako to riješiti?
„Ja sam lično primjer da mladi ovdje ne mogu da osnivaju porodicu tako da sam i sama morala da odem, da potražim sreću na nekom druom mjestu, negdje daleko. Hvala bogu sada, sa 40 godina, dobila sam prvo dijete“, kaže jedna Bijeljinka koja živi i Americi.
Njene riječi porazna su činjenica stanja u BiH u kojoj se sve manje čuje plač beba, u kojoj gromka tišina para uši.
„U 1991. godine u BiH rođeno je 67.000 djece, a prošle godine 25.911, što je skoro trostruko manje. To ukazuje da kada bi se taj trend nastavio ovim tempom, za 45 ili 50 godina BiH sa sadašnjih tri miliona stanovnika pala na oko 1,5 miliona. Republika Srpska bi tada pala na oko 500.000 stanovnika“, kaže demograf Stevo Pašalić.
Zašto polako nestajemo, svima je odavno jasno.
„Politika je razlog, to što mladima ne daju zaposlenje pa ne mogu da hrane djecu. Ovdje dobro živi pet odsto ljudi, a 95 odsto je na rubu egzistencije“, ističu anketirani građani Doboja.
„S druge strane, oni koji ekonomski dobro stoje imaju manje djece zato što žele da putuju i novac troše na druge stvari“, mišljenja su građani Bijeljine.
Starost građana je sve veća, penzioni i zdravstveni fondovi sve sve teže pune, a u pitanje se dovodi i napredak društva, kažu ekonomisti.
„Radno sposobno stanovništvo je osnovni generator privrednog razvoja svakr zemlje. Dakle, očigledno je da bez stanovništava nema privrednog rasta, nema potrošnje. Sa ovolikim odlivom stanovništva i malim prirodnim priraštajem, Srpska postaje prazna ljuštura u smo mi sa 40 ili 50 godina omladina. To je poražavajući podatak“, smatra ekonomista Mirjana Orašanin.
Pašalić navodi da su najbolja naučna istraživanja rađena na Zapadnom Balkanu pokazala da ekonomski rast zavisi od stope ukupnog fertiliteta.
„Kada bi u jednoj godini 10 odsto žena rodilo jedno dijete više, odnosno kada bi se u Srpskoj rodilo 1000 djece više u godini dana, BDP po stanovniku bi se naredne godine povećao na 0,69 odsto“, navodi Pašalić.
Da li je strah mladih opravdan?
Donekle i jeste, kažu građani, jer se firme lako zatvore i nikad ne zna šta donosi sutra.
Svjesni su ipak da napretka nema bez rađanja djece.
Najveći problem BiH ipak je iseljavanje stanovništva, pa prioritet mora da bude migraciona politika, smatra Pašalić.
„Lakše je, različitim mjerama, prije svega zapošljavanjem, zadržati 1000 ljudi da ne napuste ove prostore, raznim mjerama, nego podstaći rađanje za 1000 djece. Ne možemo nikada zaustaviti odliv ljudi, on se uvijek dešavao kroz istoriju BiH ali možemo ublažiti te trendove jer je apsurd da naši ljudi u punoj radnoj snazi odlaze, a mi otvaramo tržište za radnike iz afričkih i azijskih zemalja“, mišljenja je Pašalić.
Put do demografskoj uspona je dug i težak ali postoji. Novčana davanja nisu rješenje jer rješenje mora da bude sistemsko, a u pravljenu strategiije moraju da budu uključene sve institucije, zaključio je Pašalić.
(BN)
