Baviti se stvarnim uzrocima tragedije bez licemjernog moralisanja
Nakon nezapamćene tragedije koja je potresla Srbiju, gdje je trinaestogodišnji dječak u školi usmrtio devet osoba i ranio još šest, otvorilo se niz krucijalnih pitanja. Od pravilnog sagledavanja uzroka tragedije, detektovanja nosilaca odgovornosti, kao i od pravilnog implementiranja teoretskih saznanja dobijenih analizom do sad nezabilježenog iskustva u praktični društveni sistem, zavisi kakve će biti reperkusije po srpsku mladost .
U toku jučerašnjeg dana na tv ekranima smjenjivali su se psiholozi, pedagozi, ministri, predstavnici MUP-a sa jalovim pričama i konstatacijama onoga što svako iole normalan zna.
Ako ćemo biti do kraja iskreni, sa obzirom u kakvom društvu živimo, kakvi se uzori potenciraju, bilo je pitanje trenutka kada će se slična tragedija desiti?!
A sada kada se atmosfera iz rijalitija prelila u stvarni život pitanje je da li će društvo i sistem imati snage da ovo ne postane prihvatljiv način socijalnog ponašanja.
Decenije srozavanja ugleda najznačajnijih institucija, promovisanja nekulture, površnosti i agresije svoju punu manifestaciju dobija u aktuelnom momentu. Negativna selekcija koja je poprimila razmjere pandemije, tabloidizacija društva gdje se stvari manifestuju u senzacionalističkom smislu, gdje prolaze jeftini i banalni sadržaji, gdje je primitivizam postao konstanta uzima danak. Stvorila se atmosfera spektakla, svjedoci smo da se na televiziji i društvenim mrežama smjenjuju scene ubistava sa scenama pornografije.
Jedno istraživanje je pokazalo da se dijete do dvanaeste godine susretne sa čak 100 000 scena nasilja različite vrste. Može se onda lako pretpostaviti kakve posljedice po mentalno zdravlje ostavlja ambijent u kome žive mladi ljudi. Oni postaju zombirani, opčinjeni virtuelnim pa njegovu formu prenose u stvarni svijet. Eklatantan primjer je nemala grupa đaka koji su putem društvenih mreža davali podršku ubici, listom koristeći rječnik iz video igara. Koliko god strašno zvučalo, svi ti mladi ljudi jesu potencijalni izvršioci sličnih djela.
Sa druge strane isti sistem koji je tvorac anomaličnog stanja i koji se blasfemično iščuđava jučerašnjoj tragediji izolovao je najproduktivniji i najpotentniji sloj ovoga društva. Za urušavanje društveno prihvatljivih normi nema bolje atmosfere od one u kojoj je mlad čovjek nezainteresovan, dominantno apatičan i u kojoj uči samo ono od čega ima neposrednu materijalnu korist, a svoju energiju troši po šoping molovima, teretanama, društvenim mrežama, praćenju raznih rijaliti učesnika, tiktokera, jutjubera i sličnih dehumanizujućih sadržaja.
Nažalost po nas, upravo se u takvom stanju nalazimo. Ratno i poratno vrijeme je napravilo veliki vakuum i taj prostor se puni najprizemnijim oblicima ponašanja i pogleda na svijet, jer su unižene temeljne vrijednosti. Lamentiranje nad tužnom sudbinom žrtve zapadnih vrijednosti ne može biti opravdanje za to što mi kao društvo i država nismo stvorili mehanizme zaštite i afirmacije pozitivnih vrijednosti.
U ovom momentu prijeko je potrebna samokritika. Moramo se pozabaviti analizom sopstvenog djelovanja, jer smo mi ti koji smo dozvolili da živimo u destruktivnom okruženju, u svijetu u kome je politika postala sastavni dio kriminala, gdje je degradacija ljudskog bića dostigla opasnu granicu, gdje ne postoji koncept pristojnosti, u kome je ukinuta ideja vrijednosti, pa čak je i kultura ušla u tokove novca.
Mi možemo, i svakako nećemo pogriješiti u tom targetiranju, kriviti i državu i opštine i gradove što ne izdvajaju više sredstava za promociju iskonskih vrijednosti, zašto se više ne ulaže u kulturu i prosvjetu.
Ipak, trebamo se i zapitati, svako ponaosob, šta smo to mi uradili kada je u pitanju afirmisanje pozitivnih vrijednosti, kolika je naša krivica i odgovornost, imamo li mi dovoljno razvijenu svijest i samosvijest što jeste osnova razvijenog i naprednog društva?!
I na koncu od našeg činjenja ili nečinjenja zavisiće da li će u budućnosti scene iz škole u Beogradu postati opšteprihvaćen način ponašanja, a mi pored tv ekrana biti nijemi posmatrači anestezirani efikasnom promjenom društvene svijesti.
Milan Savić/ISTOK
