Agonija vlasti

Dodikov režim u Srpskoj je definitivno na aparatima i na izdisaju. Iako je izgledao kao politički potpuno benigna pojava, Branko Blanuša je ni kriv ni dužan ispao simbol njegovog kraja.

Ne zbog toga što u SDS sjede neke mudre glave, jer su svi redom pobjegli od ove kandidature, a Blanušu gurnuli u vatru da ne bi bilo da su bez kandidata, nego naprosto zbog činjenice da je režimu došao kraj. I taj proces se ničim ne može zaustaviti. Svi potezi koje Dodik pravi će dodatno ubrzati kraj njegove vladavine.

Još je Ciceron pisao da „što je bliži kraj imperije, to su luđi njeni zakoni“. A SNSD je upravo to demonstrirao u zadnja dva mjeseca. Ili duže.

Bahate mjere unutrašnjeg revanšizma prema sopstvenom članstvu, koje Dodik shvata kao dokaz svog autoriteta, u stvari su njegova suprotnost, nemoć da se trezveno  sagledaju greške i samovolja prema ljudima. Bijes bahatosti. Jer već odavno SNSD pokazuje elementarno nepoštovanje običnog čovjeka, kao i člana stranke. Neki to nazivaju i zamorom materijala, ali radi se naprosto o tome da članstvo SNSD više neće da radi i tegli za jednu grupu  privilegovanih koji misle da im se sve može i da su bogovi, kako ih je bogohulno nazvala Sanja Vulić. Vrijeme idolopoklonstva prolazi.

Ima jedna osobina nove generacije koja je sigurno izdvaja od prethodne. Oni ne žele da ćute i trpe. Postoji granica nakon koje vas, kako vole da kažu, iskuliraju i otkače, ako ne mogu da vas promjene. Ova generacija starijih kojima sve može pod kožu, polako nestaje. To je mantalitetska promjena u odnosu na jednu komuniziranu i autoritarnu svijest starije generacije. Ipak biologija je neumitna, pa i ako procesi kasne. Dodik je u svakom slučaju slika te stare generacije i on je jednostavno prevaziđen i dotrajao.

Nema mnogo ni opozicija razloga da se raduje, jer ništa nije pokazala. Ona je već odavno čisto ogledalo vlasti. Da se imalo potrudila pobjedila bi već na ovim izborima. Vjerovatno je da će je vlast zadesiti tako što će ova pasti sama od sebe, ali ovakva kakva je neće ni ona dugo. Jer nikakve pouke nisu izvukli iz svega ovoga. Valjda napokon dođemo do situacije da vlasti, čije god bile, budu smjenjive. I da se vlast na izborima boji naroda, a ne obratno, da se narod plaši vlasti i da ga vlast ucjenjuje i prijeti mu.  Ipak se kreće!

ISTOK