33 godine RTRS – Da li je javni servis megafon režima!?
RTRS obilježava 33 godine rada. Da li je ovaj javni servis ispunio svoju funkciju u interesu svih građana ili je megafon režima?
Tako je predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković uputio je čestitku, povodom 33 godine postojanja i rada Radio-televizije Republike Srpske, generalnom direktoru Dijani Milanković, urednicima, novinarima i svim zaposlenima na javnom medijskom servisu.
Višković je naglasio da RTRS nije samo medij, nego institucija koja već tri decenije čuva glas naroda, bilježi istorijske trenutke i prenosi ih budućim generacijama.
– U vremenu izazova i velikih promjena vaša uloga je bila i ostala od neprocjenjivog značaja za društvo, kulturu i demokratiju Republike Srpske. Želim vam da u godinama koje dolaze ostanete dosljedni svom profesionalizmu, objektivnosti i posvećenosti očuvanju nacionalnog identiteta i istinitog informisanja građana Republike Srpske – navodi se u čestitki premijera Srpske.
RTRS: Javni servis ili megafon režima?
Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), nominalno javni servis svih građana Republike Srpske, odavno je u žiži javnosti zbog sve glasnijih optužbi za pristrasno izvještavanje i ulogu megafona vladajuće strukture. Dok rukovodstvo ove medijske kuće insistira na svojoj profesionalnosti i objektivnosti, kritičari tvrde da program RTRS-a sve više liči na produženu ruku vladajuće stranke, gušeći prostor za drugačija mišljenja i kritičko preispitivanje.
Osnovan sa plemenitim ciljem informisanja, obrazovanja i zabave javnosti, RTRS se u praksi često suočava sa teškim optužbama. Opozicioni političari, nevladine organizacije i međunarodni posmatrači kontinuirano ukazuju na očiglednu disproporciju u zastupljenosti političkih aktera. Izvještaji sa sjednica Narodne skupštine Republike Srpske ili konferencija za medije Vlade RS nerijetko prolaze bez kritičkog osvrta, dok se glasovi opozicije marginalizuju ili prenose u negativnom kontekstu.
Ovakve tvrdnje potkrepljuju se analizama medijskog sadržaja koje pokazuju dominaciju predstavnika vladajuće koalicije u informativnim emisijama. Vrijeme posvećeno opozicionim stavovima značajno je manje, a nerijetko se njihove izjave izvlače iz konteksta ili interpretiraju na način koji im šteti.
Posebnu zabrinutost izaziva izvještavanje o ključnim društvenim i političkim pitanjima. Umjesto da otvori prostor za dijalog i različite perspektive, RTRS često kreira narativ koji ide u prilog zvaničnim stavovima vlasti. Istraživačko novinarstvo, koje bi trebalo da bude jedan od temelja javnog servisa, na programima RTRS-a je rijetkost.
Sa druge strane, rukovodstvo RTRS-a odbacuje ove optužbe kao neosnovane i politički motivisane. U više navrata su istakli da se trude da poštuju profesionalne standarde i da pružaju raznovrstan program. Međutim, konkretni primjeri pristrasnog izvještavanja i nedostatka kritičkog osvrta na rad vlasti nastavljaju da podgrijavaju sumnje u njihovu objektivnost.
Ostaje otvoreno pitanje da li će RTRS u budućnosti uspjeti da se otrgne od stigme „režimskog medija“ i istinski zaživi kao nepristrasni javni servis svih građana Republike Srpske. Dok se to ne dogodi, sjenka sumnje će nastaviti da prati svaki njihov izvještaj, a građani će ostati uskraćeni za objektivno i cjelovito informisanje koje im po definiciji pripada.
ISTOK
