Zavisimo od uvoza, a skoro milion hektara je neobrađene zemlje u BiH
U Bosni i Hercegovini trenuno je skoro milion hektara neobrađene zemlje. Prije devedesetih 80% obradivih površina bilo je zasijano, a s tih se polja hranila cijela BiH.
Danas je 80% takvih površina nezasijano, što nas dovodi u situaciju da zavisimo od uvoza, što se najbolje vidjelo za vrijeme korone. Dok zemlja stoji neiskorišćena, veliki procenat ljudi živi na ivici opstanka.
Dobro došli u bogatu zemlju s više od pola miliona gladnih, plodnu zemlju koja zjapi zapuštena. Zemlju koju neće i nema ko da ore. Nije ni čudo što smo bogati, a gladni.
„Ljudi nemaju više sigurnosti, vidim da je sve manje poljoprivrednika. U Semberiji nas nema dvije i po hiljade, što je apsurd“, kaže poljoprivredni proizvođač Savo Bakajlić.
Rijetki su oni koji se bore sa vjetrenjačama.
„Neko ko ima benzinsku pumpu na kafe-aparatu zaradi više nego ja na dva hektara cvekle, on za mjesec zaradi više nego ja za godinu dana“, ističe poljoprovrednik Mladen Lazić.
Poljoprivrednici kažu da se oni koji vode politiku brinu o tlu što nas hrani, grije i napaja bar upola kao o zauzetim foteljama, situacija bi bila mnogo drugačija.
„Da neko čuje, recimo ovo mjesto gdje mi živimo, u Amajlijama, mi bismo gonili do Priboja tražili zemlju da je radimo“, ističe poljoprivrednik iz Amajlija Petar Dragojlović.
Agrarni budžet Republike Srpske ove godine iznosi 180 miliona KM. U Ministarstvu svjesni svih otežavajućih okolnosti za ratare.
„Nikada veći budžet, ide dinamika isplate kao što je planirano, naši poljoprivredni proizvođači su za mjesec dana Javnog poziva za kapitalne investicije podnijeli više zahtjeva nego za zadnje 4 godine zajedno, angažovali 200 miliona KM, uporedo sa proljetnom sjetvom, nije stanje u agraru loše, možemo reći da je dobro“, rekao je Savo Minić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.
Poljoprivrednici ističu da su izdvajanja za agrar povećana, ali opet nedovoljno, jer su ulaganja drastično porasla.
„Ako sam bacao 100 maraka đubriva po dunumu, ja i danas bacam isto, samo što sam prije mogao da kupim 150 kilograma đubriva, sad kupim 70“, rekao je Lazić.
26-godišnji Miodrag Lazić, diplomirani inženjer poljoprivrede, jedan je on malobrojnih mladića koji je ostao na selu da znanje o agraru pretoči u zaradu. Poljoprivreda je, kaže, teška i potcijenjena rabota, a domaći proizvod obezvijeđen.
„Repromaterijal je svake godine sve skuplji, a postoji i neka nesigurnost, recimo krastavac vreća od 10 kilograma bude marku, a taj krastavac se mora obrati, poprskati, a kad dođemo do nekog najvećeg branja on tada bude najjeftiniji“, rekao je Miodrag Lazić.
Na kraju, ništa manje bitna činjenica je i saznanje da kada jednom zemljište ostane neobrađeno, svake naredne sezone zahtjeva dodatne mjere što proizvodnju u startu poskupljuje za 50 procenata.
„Mi ako ne posijemo nećemo imati šta da požanjemo“, rekao je u više navrata Bakajlić.
Onda nije ni čudo što nam, na primjer, cijenu hljeba diktira rusko-ukrajinski rat.
(BN)
