Vlada Republike Srpske u novembru 2023. godine prihvatila je ponudu bijeljinske firme u vlasništvu Stevanovića za otkup 180 miliona KM dospjelih potraživanja Investiciono-razvojne banke RS.
Stevanović je trebao da plati ukupno 32 miliona KM ili oko 20 odsto vrijednosti ukupnih potraživanja koja je IRB ponudio na prodaju na javnom oglasu.
Objasnio je da su kupili neke od poznatih predmeta kao što su Ekvator, Natura vita, Farmaland, Alumina i tako dalje.
– Veliki broj predmeta je naplaćen. Mi smo kao advokatska kuća koja je prosto specijalizovana za te stvari, možda malo brže i ekspeditivnije tu postupali nego što je ranije to bio slučaj sa bankama ili sa drugim kolegama koje su zastupale banku – rekao je Stevanović.
On smatra da je to dobar posao, s obzirom da je iz toga proizašla velika novostvorena vrijednost ne samo za njegovu firmu, nego i za budžet Republike Srpske, s obzirom da je dosta poreza na dobit plaćeno.
– Smatramo da su svi tu dobili – rekao je on.
Napomenuo da je postupak bio javan i da je svako mogao da se prijavi, kao što je to slučaj i sa drugim bankama.
Na pitanje koliko su uspjeli naplatiti Stevanović je rekao da su „ugovorom o prodaji potraživanja sa IRB-om obavezani da ne smiju iznositi iznose i kao ni samoinicijativno imena dužnika“.
On smatra da prosto nije realno očekivati da banke budu uspješne u naplati ovakvih potraživanja.
– Banke se po pravilu bave davanjem kredita, one se ne bave naplatom potraživanja. Banke nisu specijalizovane, generalno govorim za naplate potraživanja. IRB je preduzimao ono što su oni mogli. Mi smo samo kao kancelarija dosta možda brži i agilniji da lakše pronađemo dužnike, da lakše dođemo do njihove imovine. Ja to uopšte ne zamjerim nijednoj banci, niti IRB, niti bilo kojoj drugoj banci. Jer prosto, banke, kažem vam, nisu kuće koje se bave naplatom, one su kuće koje mjere rizike i daju kredite – rekao je on.
Na pitanje da li bi ponovo ušao u ovakav posao odgovorio je „definitivno da“.
Ekonomista Zoran Pavlović ranije je za Srpskainfo rekao da je ključni problem u tome što vlast u Srpskoj, kao ni birokrati u institucijama, ne shvataju ozbiljno svoj posao.
– Vladi treba pameti, i ta pamet je raspoloživa. Ima ljudi koji znaju kako se šta radi, pa i kako se naplaćuju dugovi, i ti su ljudi spremni da ponude svoje usluge. Ali, Višković i njegova ekipa to neće ni da čuju, jer misle da su najpametniji i da sve znaju najbolje – kaže Pavlović.
Dodaje da su sa “državnim parama” svi komotni, pa je tako pušteno i da dugovi prema IRB RS dospiju skoro do zastare.
– Naravno da banke, pa i IRB, ne mogu da rade kao privatne firme, nego se moraju pridržavati propisanih pravila. Ali, zar nije mogla IRB RS osnovati posebnu firmu, recimo “IRB trade”, koja bi se bavila naplatom potraživanja. Tako su učinile i neke komercijalne banke i imale su uspjeha – rekao je Pavlović.
Dodaje da su u Vladi RS izabrali najlakše, najkomotnije i po građane Srpske najskuplje rješenje: da ponude potraživanja na prodaju.
– Pitam se da li bi se tako ponašali sa svojim novcem – naveo je Pavlović.
Aleksa Nježić, dugogodišnji stečajni upravnik, kaže da stečaj tako funkcioniše svuda u svijetu: možda nije pravedan, ali je često jedino rješenje.
Što se tiče otkupa potraživanja, kako kaže Nježić, to nije ništa neobično, ali je pitanje čiji se interesi u toj transakciji štite.
– Kad je u pitanju privatni interes, onda je tu sve jasno, svako štiti svoje, ali kad se radi o javnom ili državnom interesu, stvari su malo komplikovanije. Niko ne zna da li je izvršena procjena, da li je sve transparentno i da li je IRB RS ustvari na gubitku – kaže Nježić.
I nakon što su potraživanja prodata IRB je odbila da objavi imena dužnika.
Većina milionskih kredita, za koje će se ispostaviti da su “nenaplativi”, iako su vlasnici firmi dužnika prilično bogati ljudi, dodijeljena je iz sredstava Evropske investicione banke EIB, u periodu od 2009. do 2013. godine
EIB je dala kredit BiH, BiH je to podijelila entitetima, Republika Srpska je svoj dio plasirala preko IRB, bez posredstva komercijalnih banaka, a često i bez solidnih garancija.
Prema oglasu koji je raspisao IRB nominalna vrijednost dospjelih potraživanja je oko 125,5 miliona KM, dok se ostatak od 54,1 milion KM odnosi na obračunate kamate.
Riječ je o 41 ugovoru o zajmu, sa 37 dužnika. Od toga 19 ugovora vrijednih 88,4 miliona KM obezbijeđeno je založnim pravom na nekretninama, a 4 čija je vrijednost 1,8 miliona, založnim pravom na opremi i ostaloj pokretnoj imovini.
Založnim pravom na nekretninama, opremi i ostaloj pokretnoj imovini obezbijeđeno je 8 ugovora o zajmu čija je vrijednost 18,4 miliona KM, a 10 ugovora od 16,9 miliona KM nije obezbijeđeno ovim instrumentima.
Potraživanja nisu mogla kupiti pravna i fizička lica povezana sa dužnikom.
„IRB RS kupcu trajno prenosi potraživanja iz portfelja kao i sve rizike i koristi po tom osnovu, u skladu sa čim na kupca prelaze i sva pripadajuća sporedna prava“, bilo je navedeno u tenderskoj dokumentaciji IRB-a uz napomenu da ne daju garancije za naplativost potraživanja.
Srpskainfo
