Ova razlika između globalnih trendova i domaće stvarnosti otvara pitanje zašto pad cijena u svijetu ne osjetimo u svakodnevnoj kupovini. Jedan od ključnih razloga je izražena uvozna zavisnost BiH.
Uvozna zavisnost
Kako ističe Admir Kapo, predsjednik Udruženja „Kupujmo i koristimo domaće“, iako je BiH bogata prirodnim resursima i obradivim zemljištem, uvozi gotovo sve – od osnovnih prehrambenih proizvoda do vode. Zbog toga je domaće tržište izuzetno osjetljivo na uvozne cijene i odluke stranih proizvođača.
– Kada zavisite od uvoza, nemate moć diktiranja cijena. Pad cijena na svjetskom tržištu ne znači automatski i pad cijena u maloprodaji – kaže Kapo.
Ekonomski analitičar Faruk Hadžić pojašnjava da u malim i uvozno zavisnim ekonomijama dolazi do asimetričnog prilagođavanja cijena.
– Trgovci se često pozivaju na ranije nabavne cijene, visoke troškove logistike, energenata i rada, dok slaba konkurencija i nedovoljan nadzor ne stvaraju pritisak da cijene idu naniže. Tako krajnji potrošač snosi najveći teret – navodi Hadžić.
Slabi poticaji
Dodatni problem su rast domaćih troškova poslovanja, ali i nedostatak snažnih i stabilnih poticaja domaćim proizvođačima, piše Avaz.
– Takvi poticaji ne omogućavaju dugoročno planiranje niti povećanje proizvodnje – ističe Kapo.
Rast cijena hrane snažno pogađa životni standard građana, jer hrana zauzima veći udio u potrošnji domaćinstava nego u EU, što dovodi do pada kupovne moći i veće ekonomske nesigurnosti. Dugoročno, ovi trendovi usporavaju ekonomski rast, povećavaju pritisak na socijalne budžete i produbljuju trgovinski deficit, koji je prošle godine premašio 13 milijardi KM, dok bez jačanja domaće proizvodnje cijene ostaju visoke.
