POLITICO: „Evropa ne može ni da nasluti šta je čeka za nekoliko sedmica“

Energetski šok koji prijeti kontinentu

Čak i u slučaju da se sukob brzo prekine, evropskoj ekonomiji bi za oporavak trebalo najmanje godinu dana. Ako rat potraje, posljedice bi mogle biti znatno dublje i dugotrajnije.

Prema pisanju POLITICO-a, eskalacija sukoba u Iranu prijeti ozbiljnim poremećajem globalnih energetskih tokova, što bi Evropu moglo gurnuti u snažan šok u snabdijevanju. Takav scenario bi mogao zakočiti industrijsku proizvodnju, poremetiti aviosaobraćaj, povećati cijene hrane, podići troškove zaduživanja i ponovo rasplamsati inflaciju.

Dok se posljednje pošiljke nafte i gasa iz Persijskog zaliva još uvijek kreću ka evropskim lukama, politički lideri tek počinju shvatati razmjere nadolazeće krize.

Upozorenja evropskih lidera

Njemački kancelar Fridrih Merc ocijenio je da bi dugotrajan sukob imao ekonomski udar sličan onome tokom pandemije ili početka rata u Ukrajini.

Italijanski ministar odbrane Gvido Krozetto istakao je da ga situacija opterećuje neprekidno, naglašavajući da je riječ o krizi koja donosi informacije i odluke koje ozbiljno utiču na svakodnevni život. Predsjednica Evropske centralne banke Kristin Lagard upozorila je da bi sukob mogao trajati godinama, uz posljedice koje je trenutno gotovo nemoguće sagledati.

Ključna energetska ruta pod pritiskom

Kroz Hormuški moreuz prolazi oko petine svjetske nafte i gasa. Svako ozbiljnije ometanje ove rute direktno se odražava na globalna tržišta energije.

Bivši američki predsjednik Donald Tramp poručio je državama koje se suočavaju s nestašicama da se moraju same snaći u novim okolnostima, naglašavajući da je „teži dio operacije u Iranu završen“.

Energenti kao temelj cijele ekonomije

Nafta i gas nisu važni samo za grijanje i transport, već predstavljaju osnovu gotovo svih industrijskih lanaca – od prehrambene proizvodnje i plastike do hemijske industrije i poljoprivrede. Uz njih, nestašice prijete i drugim važnim sirovinama poput đubriva i helijuma, koji je ključan u proizvodnji mikročipova.

Za sada se potrošači u Evropi najviše suočavaju s rastom cijena goriva, ali stručnjaci upozoravaju da je to tek početak većeg talasa poskupljenja.

Globalna konkurencija za energiju

Za razliku od ranijih energetskih kriza, ova pogađa sve vrste goriva – od sirove nafte i prirodnog gasa do derivata poput dizela i kerozina.

Zatvaranje Hormuškog moreuza dodatno je pojačalo pritisak na globalno tržište, a azijske zemlje, koje zavise od uvoza energenata iz Zaliva, agresivno povećavaju cijene kako bi osigurale svoje potrebe. Zbog toga se dio pošiljki, uključujući i američki LNG, preusmjerava ka Aziji umjesto ka Evropi.

Evropski zvaničnici sve jasnije uviđaju da planirane količine gasa možda neće ni stići na kontinent, jer praktično ne postoji „rezervni sistem“ za ovakav poremećaj.

Prvi udar – cijene goriva

Najbrži efekat krize već je vidljiv kroz rast cijena goriva. U posljednjih mjesec dana benzin je u prosjeku poskupio oko 15 posto.

Vlade pokušavaju ublažiti posljedice smanjenjem poreza, ali ako se nestašice nastave, mogle bi biti primorane na restriktivne mjere poput ograničavanja potrošnje goriva ili uvođenja zabrana vožnje određenim danima – što podsjeća na krize iz sedamdesetih godina.

Avioindustrija je posebno pogođena: cijene avionskog goriva su se udvostručile, a kompanije već razmatraju poskupljenja karata i smanjenje broja letova.

Pritisak na industriju

Evropska industrija, posebno energetski intenzivne grane poput čelične i hemijske proizvodnje, već osjeća posljedice rasta troškova.

Skuplja energija i sirovine dovode do povećanja cijena proizvoda, dok lanac snabdijevanja trpi dodatne poremećaje. Poljoprivreda je takođe pod pritiskom zbog rasta cijena đubriva i energenata.

Opasnost od stagflacije

Spoj usporenog ekonomskog rasta i visokih cijena otvara mogućnost povratka stagflacije – ekonomskog scenarija koji karakteriše slaba proizvodnja uz inflaciju.

Evropska komisija procjenjuje da bi rast mogao pasti na oko 1 posto, dok bi inflacija ponovo mogla rasti, što bi dodatno otežalo odluke Evropske centralne banke o kamatnim stopama.

To bi se direktno odrazilo na građane kroz skuplje kredite i veće rate, dok bi države mogle biti primorane na smanjenje javne potrošnje.

Kratki rok, dugotrajne posljedice

I u slučaju brzog završetka sukoba, oporavak evropske ekonomije bio bi dug i zahtjevan. Ako rat potraje, šteta bi se višestruko povećala.

Evropa, prema ocjeni POLITICO-a, više ne mjeri rizik u mjesecima, već u sedmicama – dok se ekonomski pritisak ubrzano približava.

BUKA