Novi svjetski poredak: Mantru globalizacije mijenja ideja regionalizacije

Novi svjetski poredak: Mantru globalizacije mijenja ideja regionalizacije

Dvogodišnje življenje u neprekidim vanrednim okolnostima, tokom kojih se globalna ekonomija lomila preko koljena (slučajno ili namjerno, niko ne bi stavio ruku u vatru), posve sigurno vodi u novi svjetski poredak. Najprije smo imali rat oko vakcina, tokom kojeg je iz trke izbačeno možda i ono najdjelotvornije (Astra Zeneca) u korist američkog Pfizera koji je postao gotovo ekskluzivnim globalnim dobavljačem.

Taj je rat pokazao da su ‘lokalne’ milijarde itekako važne (čisto kao info, BioNTech, koji je razvio vakcinu za Pfizer, lani je ostvario dobit od nevjerovatnih 10 milijardi evra – 67.614 posto više nego godinu prije!). Sve to zahvaljujući prodaji zapadnome svijetu. Za siromašni istok i jug malo je koga briga. No, ni te puste milijarde nisu mogle pokriti pukotinu koja se pretvorila u vulkansko grotlo – pokidani lanci nabavke još se nisu sastavili, pa kada je oporavljena ekonomija krenula u šoping sirovina, za što naravno trebaju i energenti, jedna je zemlja pokupovala sve što se nudilo: Kina.

Ako neko uvjerava kako je za inflaciju kriv rat i ruski plin, možda da se prisjetimo nekoliko stvari: Trump je u samo mjesec dana prvog lockdowna iskeširao/naštampao više novca nego što je u vrijeme financijske krize štampano u godinu dana. EU je slijedila u stopu. A onda je krenula jagma za sirovinama, pa su cijene svih metala skakale u nebo. Za industriju koja troši metal trebala je energija, pa je i njena cijena na spot tržištima krenula uvis. I onda se za sve to zalijepio rat i cirkus s gasom. Evropa je u međuvremenu pokrenula projekt RePower EU s kojim bi riješila tri stvari – problem nabavke energenata, inflaciju i moguću recesiju. Jer, nema sumnje da je u cijeloj ovoj dvogodišnjoj priči najveća žrtva upravo Evropa. A najveći dobitnik? Kratkoročno svakako SAD, no na duge staze to je Kina. Iz ratne će situacije izaći kao kupac pouzdanog i jeftinijeg gasa iz Rusije (EU će se za početak morati osloniti na američki tečni gas, nekoliko puta skuplji od prirodnog), od čega će posve sigurno profitirati i kineski juan. Amerika dobiva opasnijeg protivnika, jer je Kina (i) ekonomska sila, Rusija nije.

Da se doista iza brda previše toga valja potvrđuje i Credit Suisse čiji analitičari procjenjuju da će sankcije Rusiji dovesti do stvaranja novog svjetskog poretka: sve ovo dosad neviđena je kriza još od doba kada je Nixon povukao američki dolar iz zlatnog standarda 1971. Imamo potpunu globalnu energetsku krizu,  inflacija bjesni širom svijeta, zajedno s rastućom neizvjesnošću lanaca snabdijevanja, a velike zapadne središnje banke još nisu podigle kamatne stope. Zašto? Inflacija je u SAD-u u februaru iznosila nevjerovatnih 7,9 posto, najviše u posljednjih 40 godina! Američka ministrica financija Yellen procjenjuje da će SAD biti suočen s hiperinflacijom minimalno godinu dana (prošle godine bila je uvjerena da će inflacija pasti u 2022.). Za očekivati je sada retoriku da je Rusija glavni krivac za inflaciju. Pitanja izviru sama: kako će se tu i ko repozicionirati, govorimo li stvarno o novom svjetskom poretku?

Kristijan Kotarski, profesor međunarodne političke ekonomije na Fakultetu političkih nauka misli da je konture novoga poretka zasad vrlo teško predviđati, jer se odnosi i savezništva građeni desetljećima nalaze u fazi kolebanja.

– Dovoljno je pogledati kartu Bliskog istoka i vidjeti kako nekad zakleti neprijatelji postaju prijatelji, a prijatelji zahlađuju odnose. Do prije koju godinu izgledalo nam je nepojmljivo da bi Izrael mogao osnovati Bliskoistočni NATO zajedno sa svojim arapskim susjedima, a da će istovremeno UAE i Saudijska Arabija odbijati pozive predsjednika još uvijek najmoćnije svjetske sile, te istovremeno pregovarati s Kinom o mogućim plaćanjima isporuka nafte u  yuanu.

Istovremeno, dok se u Istočnoj Europi povlači nova linija željezne zavjese, velik broj mnogoljudnih država poput Indije i Južne Afrike čekaju na marginama i pokušavaju balansirati, bez jasnog strateškog određenja u ovome trenutku. 141 članica UN-a eksplicitno je osudila rusku agresiju na Ukrajinu, ali one države koje su prilikom glasovanja bile suzdržane ili protiv čine polovinu svjetskog stanovništva. Zapadni su saveznici pokazali izvanredno jedinstvo činom uvođenja sankcija Rusiji, ali ključno je pitanje koliko ih dugo mogu zadržati ako posljedice na životni standard građana budu drastične, bez pravedne raspodjele tereta.

Odgovor je na to pitanje izuzetno važan za kredibilitet Zapada i njegovih savezništva, njegovu projekciju moći i na kraju dana svrstavanje onih država koje se u ovoj situaciji još nisu svrstale, već pokušavaju što bolje balansirati između različitih polova moći – precizira Kotarski dodajući da će SAD još uvijek biti relativno najjača sila, ali će se jaz između Kine i SAD-a smanjivati u vojnom i tehnološkom smislu. Američki će dolar i dalje biti glavna svjetska rezervna valuta, ali sa smanjenom dominacijom, pogotovo zbog primjene sankcija i štampanja ogromne količine dolara u posljednje dvije godine.

– No, zasad nema naznaka da će slabljenje pozicije dolara biti kompenzovano jačanjem uloge yuana. Dosad su sve ključne rezervne valute u svijetu izdavale države s demokratskim poretkom i razvijenom vladavinom prava i slobodnim financijskim tržištima. Nema naznaka da yuan može preskočiti te ogromne prepreke. Dakle, povlačenje dolara koje neće biti nadomješteno jačanjem uloge yuana dovest će do više fragmentacija u međunarodnom financijskom i monetarnom poretku. Sve u svemu, gledat ćemo znatno fluidniji i haotičniji međunarodni poredak.

Naravno, dosadašnju globalizacijsku mantru zamjenjivat će sve više ideja regionalizacije. Mantru hiper efikasnosti i sve rastegnutijih globalnih lanaca snabdijevanja zamjeniće ideja otpornosti i kraćih lanaca. Države će  u izgradnji komercijalnih i investicionih odnosa sve više promišljati o konceptu nacionalne i/ili kolektivne bezbjednosti, pogotovo s obzirom na rastuću podjelu svijeta između autoritarnih i demokratskih država – zaključuje Kotarski možda i optimistično, jer su se u ove dvije godine i nekad demokratske države počele ponašati prilično autoritarno. Upravo bi u sferi autoritarne kontrole mogla nastati gužva.

(Lidermedia)

CATEGORIES
Share This