To potvrđuju i podaci o uvozu luksuznih roba, koji ni u ovoj kriznoj 2022. nije značajnije pao u odnosu na raniji period. Štaviše, za 10 mjeseci ove godine uvezli smo nakita koji smo platili 52,4 miliona KM, što je ubjedljivo rekordna vrijednost godinama unazad, pokazuju podaci UIO BiH.
U istom periodu uvezli smo skoro 151 milion litara alkohola, što nas je koštalo 183 miliona KM, dok je za devet mjeseci izdato skoro 190 miliona markica za cigarete koje smo, ako se u obzir uzme prosječna cijena od pet KM po paklici, platili oko 950 miliona KM.
Pola miliona za auto
Od januara do kraja septembra u BiH je uvezeno i 14,5 miliona kilograma kafe, u vrijednosti od 105,4 miliona KM. Dakle, samo na alkohol, kafu i cigarete potrošili smo skoro 1,24 milijarde KM ili 3,4 miliona dnevno, u prosjeku. Tačnije, za samo jedan dan na ove robe damo 2.800 prosječnih plata i čak 7.150 prosječnih penzija.
FOTO: MI0MIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
Ove godine smo, u odnosu na lane, više kupovali i nove automobile, a 10 najskupljih četvorotočkaša, uvezenih od januara do kraja oktobra u BiH, koštalo je ukupno 4,13 miliona KM.
Trošenjem čuvaju vrijednost novca
U udruženjima potrošača ističu da su oni koji bolje zarađuju, ili se bave nekim privatnim biznisima, imuni na svaku krizu.
– Riječ je o sloju koji sebi može da priušti što god poželi, ne pitajući za cijenu. Taj sloj je uvijek postojao, i postojaće. S druge strane, pojedinci koji su imućniji upravo u krizama kupuju stanove ili automobile, kako bi izbjegli da ih kasnije kupuju skuplje, što se dešava u inflaciji. Kad je riječ o alkoholu, skuplja pića sve više nosimo nekome na poklon, dok uglavnom pijemo domaću rakiju i pivo – ističe za Srpskainfo izvršna direktorka Udruženja za zaštitu potrošača Don iz Prijedora, Murisa Marić.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RAS SRBIJA
Kad je riječ o nakitu, kako kaže, mi smo, jednostavno, narod koji voli da ga ima, pa ga zato i kupuje.
– Zato ne treba da čudi što njegova prodaja ne pada u krizama. Međutim, skuplje komade, naravno, opet kupuju imućniji. Naravno da nakit neće pazariti radnici koji rade za ispodprosječne plate ili penzioneri koji preživljavaju sa 400 KM. Kako god, imamo sloj kojem ništa nije skupo, za razliku od većine građana koji u krizama mnogo čega moraju da se odreknu – naglašava Marićeva.
Plaše se šta donosi sutra
Činjenica je da socijalna raslojenost na ovim prostorima nikada nije bila veća, tako da, dok pojedini ljudi sebi mogu da priušte sve božje milosti, ostali jedva krpe kraj s krajem, odričući se svega i svačega.
Naime, za mnoge građane Srpske i BiH ova godina je, od kada pamte, jedna od težih, s obzirom da se od proljeća suočavaju s nezapamćenim poskupljenjima, koja ni približno ne mogu da isprate svojim primanjima.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Građani poručuju da ne pamte ovako teška vremena, te da se posebno plaše onoga što im donosi sutra.
– Bilo je još kriznih perioda, ali ovo ne pamtim. Skoro svake sedmice iz kupovine isključujem poneki proizvod. Nije da mi ne treba, ali ne moram “o glavu” da ga imam. Već mjesecima pravim hljeb, jer je kupovni zaista bezobrazno skup. Sa ulja sam još proljetos prešla na mast, a od mesa uglavnom kupim malo svinjetine i pileća krilca, tek da čorba zamiriše. Voća ponekad kupimo koji komad, čisto da nas želja mine – kaže za Srpskainfo Milka V. iz Banjaluke.
S druge strane, na trpezama onih imućnijih završava fina količina uvezenog kavijara, jastoga, dimljene ribe i lososa, hobotnica, brazilskih oraha, na čiji se uvoz godišnje potroše milioni KM. O ovim đakonijama nezaposleni, penzioneri i radničke porodice samo mogu da sanjaju, jer, s obzirom na svoj standard, kupuju samo najosnovnije.
