Sve češće na gradilištima možemo vidjeti Nepalce, Bangladešane i Indijce.
Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, trenutno je u BiH 335.386 registrovanih nezaposlenih osoba. Međutim, 28% radno aktivnog stanovništva, koje je registrovano kao nezaposleno, ne odražava realno stanje na tržištu rada jer se mnogi poslodavci godinama suočavaju s hroničnim nedostatkom radne snage. Nedostatak radnika posebno je izražen u sektorima ugostiteljstva, prevoza i građevine. Zahtjevi za uvoz inostrane radne snage sve su veći.
Očekuje se da će se ovaj trend nastaviti i ubuduće. Posljedično, u pripremi su izmjene zakonskog rješenja u FBiH kako bi se ubrzali procesi zapošljavanja stranaca. Strani radnici u BiH uglavnom rade poslove koje domaći radnici nisu spremni raditi – nekada i bez obzira na visinu plate, kao što je to slučaj posljednjih godina u građevinskom sektoru.
Nedostaje 40.000 radnika
Sve češće na gradilištima možemo vidjeti Nepalce, Bangladešane i Indijce. Prema riječima Marija Nenadića, direktora Udruženja poslodavaca FBiH, Bosni i Hercegovini trenutno nedostaje 40.000 radnika.
Kamen koji sve više žulja građevinske firme jeste nedostatak radnika, zbog čega nerijetko dolaze u situaciju da odbijaju poslovne ponude. Problem nedostatka radne snage postalo je nemoguće nadomjestiti iz domaćih kapaciteta.
– Posla stvarno ima. Nama je ova godina odavno popunjena, a ponude koje stižu za nova gradilišta primorani smo odbijati jer ne možemo više bilo što prihvatiti za ovu sezonu. Dobro moramo voditi računa što ugovaramo jer je osnovno mjerilo koliko možemo osigurati radne snage. Sve što sada ugovaramo možemo početi graditi tek u drugoj polovini iduće godine – rekao je za Glas Srpske suvlasnik i tehnički direktor građevinskog preduzeća “Vranica” iz Banje Luke Nenad Stanišljević.
Dodaje da naročito zabrinjava otpor mladih prema građevini.
– Kada pogledamo strukturu zaposlenih u sektoru, sve su to ljudi pred penziju. Uprkos rastu plata, pogotovo u završnim građevinskim radovima, gdje keramičari zarade gotovo koliko i doktori, mladi nemaju ambicije opredijeliti se za ta zanimanja. Sada vrlo teško možemo popuniti redove mladom radnom snagom, što nije bio slučaj prije desetak godina, kada su plate bile prilično niže. Ni prije djeca nisu jurila u građevinske škole, ali su dolazila kod nas pa smo ih mi učili zanatu, a sada zanimanja uopšte nema – naveo je Stanišljević.
Deficitarna zanimanja
Zanatstvo odnosno obrtništo na našem području nestaje i zbog toga dolazi do poskupljenja, što bi trebalo biti motivacija djeci da upisuju zanatske djelatnosti jer je u njima budućnost. Radnici odlaze u inostranstvo, gdje su takođe deficitarni, a znatno bolje plaćeni nego u BiH.
Zidari, vodoinstalateri, ličioci i svi drugi zanati traženi su u cijelom svijetu, ne samo kod nas, jer jednostavno obrtnika nema i potražnja za njima je sve veća. Zidari danas se ne mogu naći za dnevnicu ispod 100 KM. S druge strane, za određenim zanimanjima već duže vrijeme postoji učestala potražnja, ali ne i ponuda na samom tržištu rada, što jasno implicira da obrazovanje nije usklađeno s tržištem rada.
Sve je evidentniji i još jedan problem, a to je sve je manje kadra kvalifikovanog za obavljanje zanatskih poslova. Tržište rada u našoj zemlji već desetljećima je preplavljeno nepotrebnim zanimanjima, stručnjaka gotovo da i nemamo, a školovati se za djelatnika svima je ispod časti.
Postalo je moderno biti novinar, dizajner interijera, psiholog, nastavnik, da ne spominjemo ekonomiste i pravnike, za što su već tradicionalno najčešće završavani fakulteti kod nas. I tako na kraju godine ulaganja u obrazovanje za mnoge budu nepovratno izgubljene jer nikada ne dobiju priliku raditi u struci.
Još veći je problem što ni država ne čini mnogo kako bi konačno obrazovanje počela usmjeravati prema potrebama gospodarskih subjekata. Nadležna ministarstva i zavodi svake godine nastoje promovisati deficitarna zanimanja, ali ističu da se, uprkos tome, mladi ipak vode isključivo svojim željama prilikom izbora škole ili fakulteta, a ne za realnim potrebama tržišta i gospodarstva.
Razlog je, objašnjavaju, jer i djeca i njihovi roditelji vjeruju da će, primjera radi, nakon završene gimnazije imati veliki izbor mogućnosti prilikom upisa na fakultet, dok je medicinska škola popularna zbog mogućnosti pronalaska posla u inostranstvu.
Srpskainfo
