Jesu li Mađari spas za Rudnike željezne rude Ljubija?

Vijest da je mađarska kompanija zainteresovana za ulaganje u rudarsku proizvodnju i eksploataciju željezne rude u Prijedoru, obradovala je predstavnike i radnike kompanije „Ljubija” koji u tome vidi spas i šansu da stanu na zdrave noge.

Predstavnici mađarske kompanije „Mezei-Vill” nedavno su u Banjaluci na sastanku sa ministrom energetike i rudarstva Republike Srpske Petrom Đokićem iskazali interesovanje za uspostavljanje saradnje u oblasti rudarstva, kao i učešće u određenim solarnim projektima koji se trenutno realizuju u Srpskoj.

Đokić je pružio punu podršku budućim projektima i aktivnostima od zajedničkog interesa te tom prilikom istakao da će resorno ministarstvo biti na raspolaganju za svu pomoć u ostvarenju tih ciljeva, u skladu sa nadležnostima i važećim propisima u Srpskoj.

Tehnički direktor Rudnika željezne rude (RŽR) „Ljubija” Stanko Vujković istakao je za „Glas Srpske” da ovo preduzeće ne može da živi bez nekog ovlaštenog partnera koji će napraviti neku dokapitalizaciju i ući u ozbiljnu priču kada je riječ o proizvodnji rude, zbog čega bi saradnja sa mađarskom kompanijom bila od izuzetno velikog značaja.

– Rude u Ljubiji ima negdje blizu 50 miliona iskazanih tona. Međutim, trenutno njen kvalitet ne zadovoljava tehnološki proces – kazao je  Vujković, naglasivši da bi osnivanje interfabrike u Ljubiji sa ozbiljnim partnerom promijenilo sliku.

On je podsjetio da RŽR „Ljubija” prihod ima isključivo od raspodjele dobiti zajedničkog preduzeća „ArcelorMittal” Prijedor, koji je osnovano sa indijskim partnerom 2004. godine.

– Ta kompanija, odnosno njihov sektor proizvodnje rude i čelika je u veoma teškoj situaciji tako da nismo dijelili dobit u posljednje tri godine. Da li ćemo je dijeliti za prošlu godinu još ne znamo. U septembru bi trebalo da bude zajednički sastanak i nadam se da ćemo se uspjeti dogovoriti o raspodjeli dobiti za prošlu godinu kako ne bismo došli u situaciju da moramo gubitak kompenzovati na račun osnovnog kapitala i slično – istakao je Vujković.

Dodao je da uprkos tim problemima sve obaveze RŽR „Ljubija”, gdje je trenutno zaposleno dvadesetak ljudi, redovno izmiruje.

– Opstajemo zahvaljujući novcu koji smo na računu uspjeli da sačuvamo još iz nekog prethodnog perioda i da isplaćujemo plate – rekao je Vujković.

Proizvodnja u RŽR „Ljubija” kod Prijedora trebalo je prošle godine nakon tri decenije ponovo da počne, međutim turbulencije na tržištu čelika u Evropskoj uniji stale su tome na put, iako je prema Vujkovićevim riječima, sve bilo spremno.

– Čak je proizvedeno 40.000 tona metala u Ljubiji, koji sada suštinski niko neće da kupi, jer je integralna proizvodnja čelika sa aspekta visokih peći u Evropi u jednoj velikoj krizi i pred gašenjem – objasnio je Vujković.

Stanko Vujković istakao je da je sudbina zeničke željezare, koja je kritična, povezana sa RŽR „Ljubija”, odnosno „ArcelorMittal” Prijedor.

– Naša ruda je isključivo bila vezana za projekat iz Zenice tako da mi u ovom momentu ništa ne možemo prognozirati – rekao je Vujković.

(Glas Srpske)