Farma crva isplativija od soje?
Sad bi moja baka rekla: „Nisi, dijete, zbog toga morala visoke škole učiti“.
Skoro se zacenila od smijeha mlada doktorantkinja Poljoprivrednog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu dok su joj po rukama gmizali pozamašni crvi brašnara, glavni junaci projekta Pro-Sustain.
Radi se, zapravo, o istraživanjima koja za cilj imaju pronalaženje alternativnih izvora proteina za ishranu domaćih životinja. Suština je u tome da se zameni bar dio proteina u stočnoj hrani koji dolaze iz tradicionalnih industrijskih biljnih kultura, poput soje, koje zauzimaju velike poljoprivredne površine.
“Naša ideja je da kao izvor proteina koristimo insekte, i to one koji žive na ovom našem području. U svijetu dosta istraživačkih projekata u fokusu ima larve tzv. crne vojničke muve, dok smo se mi opredelili za dobro nam poznatog crva brašnara, latinski Tenebrio molitor. O njemu se decenijama unazad isključivo pričalo kao o skladišnoj štetočini, a zapravo je izuzetno bogat kvalitetnim proteinima i kvalitetnim mastima”, kaže za Dnevnik rukovodilac projekta dr Igor Jajić, redovni profesor na Departmanu za stočarstvo Poljoprivrednog fakulteta.
“A cilj našeg projekta i jeste da se na malom prostoru proizvede visokokvalitetan protein, dakle sa visokokvalitetnim aminokiselinskim sastavom, koji je lako apsortivan za sve vrste domaćih životinja”, dodaje.
Osnov projekta su ispitivanja insekata u laboratorijskim uslovima, sve u cilju optimizacije njihove potonje proizvodnje. Zadatak je uzgojiti crva brašnara na nusproizvodima poljoprivredne proizvodnje, dakle na otpadu: ostacima od žetve ječma, ovsa, pšenice, na pivskom tropu, lomu od kukuruza i drugih žitarica, čak i pogačama koje dolaze iz uljarske industrije. Ogledi se pri tome rade u uslovima koji najviše prijaju ovoj insekatskoj vrsti, dakle na 26 stepeni uz relativnu vlažnost vazduha od 55-60 procenata.
Nakon uzgoja, kako pojašnjava dr Miloš Petrović, docent na Departmanu za fitomedicinu i zaštitu životne sredine, u laboratoriji će se odrediti i parametri koji se odnose na životni ciklus insekata – koliko je trajalo razviće, koliki je bio prirast u toku uzgoja, prosečna masa larvi. Svi ti podaci će doprineti da se izvuče zaključak o optimalnom hranivu, u smislu odnosa cijena/kvalitet, za masovni uzgoj ove insekatske vrste.
“Insekte smo uvek posmatrali kao štetočine i niko ne razmišlja o njihovim nutritivnim potrebama, o konverziji, o prirastu. A mi na njih gledamo kao na domaće životinje i kroz oglede želimo da utvrdimo koliko je kog hraniva potrebno za kilogram prirasta insekata. I koliko će to da košta, da bismo mogli da uporedimo sa ostalim proteinskim hranivima i izvučemo zaključak da li naša ideja pije vodu ili ne”, pojašnjava dr Miroslava Polovinski Horvatović, naučna saradnica na Poljoprivrednom fakultetu.
“Drugi dio priče odnosi se na brašno proizvedeno od insekata, gde postavljamo metabolički i proizvodni ogled. U prvom ispitujemo kako životinje, u našem slučaju brojleri, reaguju na „novu“ hranu, jer pored proteina tu ima još materija koje možda mogu i antinutritivno da djeluju. A kod drugog ogleda pratimo proizvodne rezultate prateći pokazatelje poput konverzije, konzumacije i cilj nam je da ti rezultati, ako već ne budu bolji, budu na istom nivou kao u slučaju drugih proteinskih hraniva”, dodaje.
Izmet kao organsko đubrivo
U sklopu projekta Pro-Sustain važna će biti i analiza frasa, odnosno izmeta koji zaostaje za crvom brašnara. Jer, to je, s jedne strane, potencijalno veoma kvalitetno organsko đubrivo. Međutim, budući da važna grana eksperimenata podrazumijeva i uzgoj Tenebrio molitora na hranivu kontaminiranom mikotoksinima, prije svega aflatoskinom, sa kojim se često borimo na našem području, od izuzetne je važnosti i informacija da li i koliko toksina ostaje u crvima nakon što oni svare kontaminiranu hranu.
Tek, prvi rezultati pokazuju, otkriva Nikola Laćarac, koji na tu temu radi doktorat, da se mikotoksini ne zadržavaju u insektima već gotovo u potpunosti idu u njihov izmet. U tom smislu će se u sljedećoj fazi raditi i detoksikacija frasa, kako bi na kraju i taj proizvod bio potpuno čist, odnosno spreman za upotrebu na poljima.
Svakako jedan od najizazovnijih zadataka u okviru projekta Pro-Sustain jeste upravo tehnološka prerada larvi, odnosno dobijanje insekatskog brašna i njegovo uključivanje u smeše za ishranu tovnih pilića – popularni koncentrat.
Po riječima asistenta na Departmanu za stočarstvo Marka Vukadinovića, prvi korak je sušenje larvi insekata, zatim sledi obesmašćivanje i onda mljevenje, sve kako bi se dobio standardizovan proizvod, odnosno hranivo ujednačenog sastava. U sledećem koraku se radi formulacija i optimizacija kompletnih smješa, i na kraju lanca dolazi proizvodnja tih smješa koje će se koristiti u pomenutim metaboličkim i proizvodnim ogledima.
“Već nakon početnih rezultata izašli smo iz laboratorije u naš Agrokampus u Temerinu, gdje smo utemeljili „mini farmu“ insekata. Tamo smo enormno povećali produktivnost u odnosu na fakultetske uslove, te već imamo značajan prirast insekata. Ali za neku ozbiljniju, industrijsku proizvodnju, to skaliranje bi moralo biti za još nekoliko puta. Mi odavno znamo koliko možemo dobiti proteina sa kvadratnog metra soje; e sad, koliko možemo i po kojoj cijeni dobiti proteina sa kvadratnog metra insekata, na to pitanje još nemamo precizan odgovor, ali sam siguran u to da se isplativost neće dovesti u pitanje. I iskreno se nadamo da će rezultati našeg projekta biti odlična polazna osnova za započinjanje ozbiljnog farmskog uzgoja insekata”, navodi prof. dr Igor Jajić.
Nezavisne
