Ekonomisti imaju rješenje za spas BiH: Povećati plate, smanjiti poreze, dati jednokratnu pomoć…

Ekonomisti imaju rješenje za spas BiH: Povećati plate, smanjiti poreze, dati jednokratnu pomoć…

Može se! Ima li neko da hoće?

Prosječna mjesečna isplaćena neto plata u Bosni i Hercegovini u februaru je iznosila je 961 KM i nominalno je manja za 2,7 posto u odnosu na decembar prošle godine.

Najniža prosječna neto plata u februaru bila je u uslugama smještaja, te pripremi i usluživanju hrane i iznosila je 581 KM, u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima 658 KM, dok je prosječna neto plata u građevinarstvu iznosila 668 KM, podaci su Agencije za statistiku BiH.

U finansijskim i djelatnostima osiguranja prosječna neto plata u februaru je iznosila 1.558 KM, u proizvodnji i snabdijevanju električnom energijom, gasom, parom i klimatizaciji 1.471 KM, a u oblasti informacija i komunikacija 1.384 KM.

I dok plate bilježe pad, cijene osnovnih životnih namirnica vrtoglavo rastu. Brašno, šećer i so u prosjeku su skuplji za 25 posto, kao i litar ulja koji je danas u BiH skuplji od goriva!

Kako preživjeti, pitaju se penzioneri, oni bez posla, ali i brojni zaposleni, jer ih čak 40 posto prima platu manju do 600 KM.
Ekonomista Slaviša Raković nada se da je povećanje cijena kojem svjedočimo sezonskog karaktera i da bi trebalo doći do stabilizacije i sniženja do jeseni. Naravno, naglašava, ukoliko ne bude dodatnih pandemijskih poremećaja i kod nas i u svijetu.

Ipak, donosioci odluka trebalo bi da poduzmu određene korake kada je riječ o najugroženijim kategorijama, smatra Raković: “Što se tiče najugroženijih, vlada bi trebala da razmisli o jednokratnoj pomoći za jedan širi krug ljudi po ugledu na Srbiju, a od jeseni bi trebalo ponovo sagledati cjenovne trendove i razmisliti o usklađivanju primanja sa rastom cijena”.

I Ekonomista Faruk Hadžić smatra da je u ovom periodu ključno stimulisati potrošnju, pomoći građanima i vratiti optimizam. Smanjenje poreza je, kaže, jedna od takvih mjera.

“Postoji nekoliko načina, a jedan od njih je smanjenje poreza na plate radnika. Svaki radnik u BiH plaća porez na dohodak. U FBiH se samo na prvih 300 KM plate ne plaća porez na dohodak, tj. taj iznos predstavlja lični odbitak. Na sve preko toga, radnik plaća porez na dohodak (osim nekoliko izuzetaka). Iako je potpuno jasno da plata od npr. 600 KM nije dovoljna za kupovinu osnovnih životnih potreba za jednu porodicu, ipak na takvu platu država uzima sebi porez. Možda bi se neko i složio sa takvim porezom, ali da se vodi odgovorna politika potrošnje i raspodjele, ali ako se zna da se od tog novca dio usmjerava i na nabavke službenih automobila, onda je to ekonomski neopravdan. U prošloj godini, po osnovu poreza na dohodak u FBiH, prikupljeno je 420 miliona KM, što je gotovo isti nivo kao i u 2019. godini”, ističe Hadžić, dodajući da podaci o kretanjima potrošnje stanovništva na nivou BiH prošle godine pokazuju da je tokom pandemije potrošnja smanjena za čak milijardu KM – a kada ljudi manje troše, manje se prikuplja i PDV, pada potražnja, dolazi do pada BDP-a.

“Da li je to dovoljno? Nije, ali je bolje nego što sada imamo. Kroz ovu mjeru bi se u stvari napravio transfer da od ovih 420 miliona KM dio ostaje radnicima. Kada bi se kroz ovu mjeru vratilo radnicima pola ovog iznosa, ne treba gledati da je država ostala bez 210 miliona KM, već treba gledati da je 210 miliona KM usmjereno direktno u potrošnju, koja će se značajno multiplicirati. Novac koji bi se na ovaj način oslobodio, potrošit će se, jer je riječ o platama do 1.000 KM, a to je iznos koji je potreban za vođenje svakodnevnog života, tako da će velika većina tog dohotka biti usmjerena u potrošnju, a ne u štednju. Što se više i brže troši, više država na svakoj transakciji zarađuje PDV-a, koji opet, gle čuda, ulazi u budžet”, ističe Hadžić.

Na pitanje kako ocjenjuje potez Vlade FBIH o ograničavanju cijena i može li ova mjera donijeti pozitivne efekte, Hadžić kaže da ovo nije dugoročno rješenje. Razlog je taj, pojašnjava, što to praktično neće ništa značiti ako su već marže bile u tom rasponu koji je propisan ili čak da se iznos marži prilagodi, to nije nikakva garancija da do daljnjeg porasta cijena neće doći. Posebno ako dođe do novog rasta na svjetskom tržištu, logično je da mora doći do daljnjeg povećanja i kod nas.

“Problem je suštinski u tome da nisu provedene ključne reforme, nije rasterećeno poslovanje preduzeća, čime bi došlo do rasta plata, čime bi se ova povećanja cijena lakše amortizovala. Ovako imamo situaciju da su plate iste, cijene rastu, reformi nema. Bez reformi, ove sadašnje mjere neće imati dugoročnog rezultata”, zaključuje Hadžić.

(Buka)

CATEGORIES
Share This

COMMENTS