Zvižduk u osam

Zvižduk u osam

  Piše: Milan Savić

Jedan filozof je davno rekao da duga participacija u vlasti vremenom postaje izvor zabludjelosti i kod najinteligentnijeg i najproduhovljenijeg čovjeka. Imajući na umu ovu svevremenu misao osvrt na period gotovo dvodecenijske vladavine, ne najumnijih, ne najproduhovljenijih, nego najnezajažljivijih, najegoističnijih, najkorumpiranijih, najneobrazovanijih kadrova koji sebe nazivahu političarima, iako sa politikom u njenom esencijalnom obliku nisu imali ama baš nikakvih dodira, djeluje apokaliptično.

Sa maksimom da je politika vođenje javnih poslova za privatnu korist, razni Špirići, Radmanovići, Majkići, Vulići i ini doveli su nas na ivicu ponora.

Instalirani od vrha partije, neki nesvjesno, veliki broj itekako svjesno i proračunato bili su izvršioci uništenja društva, degradiranja osnovnih ljudskih vrijednosti, egzodusa stanovništva, oni su ti koji su ukorijenili korupciju i nepotizam, koji su tvorci atmosfere bezperspektivnosti, klonulosti duha i izmorenosti tijela do granica pucanja.

Izrabljujući na najprizemniji i najpovršniji način ideju patriotizma u smislu njegovog upotrebnog tretiranja uspjeli su da čuvaju svoje pozicije pravdanjem da će bez njih nestati i nas. Jedina istina je da je nas nestalo zahvaljujući njima.

I u ovoj predizbornoj kampanji matrica je trebalo da bude ista, da priča o patriotama i izdajnicima bude maksimalno eksploatisana.

Međutim, otrgnuti od realnosti u kojoj živi prosječan stanovnik Republike Srpske, ušuškani u komfor koji im je pružio nakaradni sistem, ovoga puta su prevazišli visoke standarde političke degutantnosti. Zahvaljujući aktivnijem djelovanju opozicionih predstavnika, društvenim mrežama, cjelokupnom sazrijevanju u smislu shvatanja političkih pojava i procesa, narod je prozreo namjere i nastojanja otuđenih vlastodržaca da čitavo društvo uklope u parametre svog kratkovidog poimanja realnosti. Shvatio je to i prije korona nabavki, prije fijaska sa vraćanjem nadležnosti, prije čuvene posebne sjednice o (ne)davanju agremana njemačkom ambasadoru, prije sramne Milanovićeve posjete i pira u Bakincima i prije potopa na predizbornim skupovima širom Republike Srpske.

Shvatio je narod sa ove strane rijeke Drine, ali je konačno shvatila i Matica!

Više nego jasan otklon predsjednika Srbije od politike Milorada Dodika, koji je postao balast nacionalnim interesima i političkim pregnućima državnog vrha Srbije vodeći egzibicionističku politiku, te politiku nepotrebnih sukoba sa najmoćnijim silama, čime i Srbiju dovodi u nezavidnu poziciju na spoljnopolitičkom planu, Vučićevo gostovanje na BN televiziji isti dan kad su po naređenju državnog vrha kidani kablovi, ne bi li se ovaj medij spriječio u direktnom prenosu Dana Srpskog jedinstva, sve izraženija podrška običnih građana Srbije opozicionim kandidatima i njihova konstantna prisutnost u medijima Srbije je pokazatelj i samim predstavnicima vlasti da od 3. oktobra odlaze u opoziciju, naravno onaj dio koji nije učestvovao u kriminogenim radnjama. Onaj drugi, trebao bi biti predmet istrage nezavisnog sudstva i tužilaštva koje će raditi svoj posao nepristrasno i objektivno.

Samoživost i samodovoljnost izgubljenih duša koji su za kvadrat stana, vikendicu, kakvu sinekuru, malo privilegija i ,,statusa” prodavali i sebe i sve oko sebe treba da bude primjer i opomena onima koji će doći!

Stoga, ostalo je još samo par dana do istorijskog trenutka kada će jedna retrogradna politika otići u istoriju, ali ne na slavne, nego na njene najsramnije stranice.

Već u 20 časova, drugog oktobra, narod, kao vrhovni sudija odsviraće kraj. Taj zvižduk biće uvod u sveobuhvatnu društvenu, političku, demografsku, prosvjetnu, ekonomsku, privrednu obnovu.

Kako radili, tako nam Bog pomogao!

ISTOK

CATEGORIES
Share This