Život ekoloških aktivista: Prijetnje, tužbe, fizički napadi, diskreditacija i nerazumijevanje okoline

Život ekoloških aktivista: Prijetnje, tužbe, fizički napadi, diskreditacija i nerazumijevanje okoline

Dok se bore za prava na čistu okolinu svih nas, izloženi su brojnim neprijatnostima, a rijetki im odaju priznanja.

Braneći prirodu doživjeli su brojne neprijatnosti: ucjene, prijetnje, psovke, pritiske, psihičko i fizičko nasilje. Iako se okoliš tiče svih građana, ne samo Bosne i Hercegovine nego i svijeta, oni spadaju u manju grupu onih koji žrtvuju lični komoditet zarad naše okoline. Da, riječ je o ekološkim aktivistima. Na Dan planete Zemlje govorimo, iz njihove perspektive, koliko je teško biti ekološki aktivista u BiH i s čime se sve susreću zbog svog aktivizma.

Zbog borbe protiv gradnje male hidroelektrane na Kasindolskog rijeci Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak na svojoj koži osjećaju gnijev investitora kojem stoje na putu ka uništavanju prirode zarad ličnog profita. Već u utorak Sunčica ima pripremno ročište u predmetu  pred Osnovnim sudom u Sokocu.

D.o.o. „Buk“ tužilo je zbog klevete i od nje potražuje naknadu u iznosu od 5.000KM.

Činjenica da se, zbog borbe za očuvanje rijeke, nalazi u sudnici teško joj pada.

“Suđenje pada teško kako na duševnom i mentalnom nivou, ali tako i na nivou borbe s obzirom da nas je odmaklo od aktivnosti koje su bile usmjerene na zaštitu Kasindolske rijeke. Ovakve tužbe definitivno zastrašuju tužene, ali imaju i domino efekat na sve druge koji koristeći slobodu izražavanja informišu javnost o određenim pojavama. Uprkos svemu, znamo da nismo same i osjećamo i imamo veliku podršku i pomoć kolega i drugih organizacija. I u ovom svemu, našli smo nešto lijepo, a to je afirmacija naših vrijednosti: solidarnosti, zajedništva i jedinstva borbe”, kaže Kovačević za BUKU.

Dodaje da su problemi sa kojima se ekološki aktivisti u BiH suočavaju najčešće različite vrste indirektnih i direktnih pritisaka na njihov rad, a cilj pritisaka je da oni odustanu od protivljenja, da potaknu autocenzuru i prestanu iznositi određene informacije o projektu.

“Rekla bih da se na početku svake borbe ekološki aktivisti suoče sa narativom da je njihova borba bespotrebna, da su uticaji projekta na ljude, lokalnu zajednicu i prirodu minimalni, te da su donosiocu odluka u pravu i teret dokazivanja mogućih štetnih uticaja i opasnosti je na ekološkim aktivistima. Sudski postupci traju dugo, i upravo to vrijeme koje je potrebno za okončanje ovakvih postupaka dodatno iscrpljuje ljude koji su dio borbi”, objašnjava Kovačević.

Oroz: doživio sam prijetnje, fizičke napade i prijetnje tužbama

Koliko je teško biti glas koji se protivi investitorskim apetitima zna i predsjednik Ekološko-humanitarnog udruženja „Gotuša” iz Fojnice Robert Oroz. Tokom godina rada uspjeli su odbraniti rijeku Željeznicu. Da je bilo lako – nije.

“Aktivisti u BiH se susreću sa nizom različitih problema. Od nerazumjevanja lokalne zajednice, pa sve do različitih vrsta pritisaka kao što su: verbalni, egzistencijalni, institucionalni pa sve do fizičkih napada. Posljednjih par godina vrlo česte inspekcijske kontrole istaknutih udruženja koja u borbi za zaštitu prirode stala na put idejama građeviskih i energetskih lobija, iako ta udruženja nisu korisnici nikakvih sredstava iz javnih budžeta, dok sa druge strane imamo udruženja koja već dugi niz godina troše milione KM iz budžeta bez ikakvih kontrola. Isto tako ovdje moramo spomenuti i takozvane SLAPP tužbe prema aktivistima. To su tužbe koje nastoje utišati ili zastrašiti one koji javno kritikuju ili razotkrivaju pogrešna djela onih na vlasti, uključujući vlade i kompanije”, govori Oroz za BUKU o problemima sa kojima se ekološki aktivisti u BiH susreću.

Njihova borba je daleko od lične, ona je borba za svaku opštinu, za svaki grad, kanton, i naposlijetku borba za čistu i ekološku državu. No, često tu borbu ne prepoznaju oni zbog kojih i vode te borbe – građani.

“Jedan od većih problema jeste svakako i nerazumjevanje od strane dijela građana BiH i to uglavnom onih koji su pod uticajem političkih partija. Vrlo često se aktivisti predstavljaju kao strani plaćenici ili iskončari koji nemaju pametnija posla, te na sve načine pokušavaju da uruše njihov kredibilitet. Međutim, na svu sreću veliki broj građana razumije cijelu situaciju i daju iskrenu podršku aktivistima i oni su nam najveća snaga i poticaj za daljnju borbu”, govori Oroz.

Već 14 godina djeluje kao ekološki aktivista, a u tom periodu, doživio je brojne torture. Umjesto zahvale, dobijao je gnijev i progon.

“S obzirom da sam u aktivizmu još od 2009. godine, te da sam često na terenu širom BiH, susretao sam se i doživio sam razne neugodne situacije, od privođenja u policijske stanice, puštanja pasa na mene, prijetnji krivičnim prijavama pa čak i verbalne i fizičke napade. Nažalost, najviše neugodnosti i nerazumijevanja sam doživio, i doživljavam još uvijek, baš u svojoj rodnoj Fojnici što mi nekako i najteže pada”, priča nam Oroz.

Napad na aktiviste i aktivistkinje nije samo na ličnom nivou, na meti nesavjesnih investitora i neodgovornih vlasti su često i cijela udruženja.

“Kao udruženja trpili smo napade kroz kampanje investitora čiji je cilj bio da se diskreditujemo kao aktivističke organizacije, te da se javnost izmanipuliše u pogledu ciljeva našeg djelovanja. Takve aktivnosti bile su usmjerene i na nas kao pojedince, i to ne samo u pogledu naših ciljeva nego i u pogledu naših političkih stavova. Tu su svakako i tužbe za klevetu, prijetnje i iznošenje laži putem društvenih mreža”, prisjeća se Kovačević.

Bez obzira na to koliko je teška njihova borba, oni ne odustaju. I zato je bitno da znamo da ekološki aktivisti nisu osobe koje svojim aktivizmom ubijaju dokonost, već se bore protiv zagađenja zraka, vode, betoniranja rijeka i drugih djela protiv prirode.

(Buka)

CATEGORIES
Share This