Pred stotinama okupljenih Drvarčana, uz predizborno iće i piće, palo je čvrsto obećanje o otvaranju proizvodnog pogona preduzeća tog uglednog privrednika u Drvaru, gdje će biti zaposleno stotine ljudi. Naravno, jedini uslov bilo je da se glasa za SNSD i da ta stranka pobijedi u Drvaru.
Rečeno – učinjeno! Drvarčani glasaše za SNSD, izbori dođoše i prođoše, ali, avaj, od nove fabrike ni traga ni glasa! Nakon par mjeseci, priča ide dalje, jedan lokalni funkcioner SNSD, inače dobar i pošten čovjek, uze telefon i pozva svog stranačkog pretpostavljenog, „zemu“ iz Drvara, da ga pita šta je s fabrikom i gdje je „zapelo“? Ljudi ga, kako reče, presreću na ulici i pitaju ga kad će ono što je obećano. „Jesi li ti kad čuo za predizborna obećanja“, filozofski mirno mu odgovori na postavljeno pitanje visokopozicionirani drvarski „zemo“.
Glamočaci, kao i Drvarčani, već dvije decenije ili duže glasaju za SNSD. Pod šatorima, uz iće i piće, pred svake izbore obećavaju im kule i gradove, bolji život, poslove i budućnost. Od 1. januara ove godine, kao novogodišnju čestitku, dobili su ukidanje posljednje autobusne linije koja je Glamoč povezivala s Banjalukom. Ako želiš da vidiš rodbinu ili prijatelje, radiš ili studiraš u Banjaluci, pali auto, „stopiraj“ ili se snalazi s komšijama.
U Glamoču, kao i Drvaru, ostali su da žive samo oni koji moraju. Uglavnom starci, kao i nešto mlađih koji su uspjeli da dobiju posao u opštinskim službama. Ostali su davno pobjegli.
„Jeste li vi kad čuli za predizborna obećanja“, filozofski mirno bi ih upitao visokopozicionirani „zemo“.
