Željko Lelić izradom šargija čuva tradiciju

Željko Lelić izradom šargija čuva tradiciju

Željko Lelić iz Gornjeg Klakara, oduvijek je volio obrađivati drvo. U staklenim flašama izrađuje krstove od drveta i razne druge predmete, ali ipak, kako kaže, voli veće izazove.

Pored lova i ribolova ovo je Željku hobi koji pođednako voli i koji ga ispunjava. Dok pokazuje flašu u kojoj je, izradio minijaturne sanke od mnoštva sitnih dijelova, ali identične onima kakve je nekada vukla zaprega, priča da je za ovaj hobi prvenstveno potrebno mnogo strpljenja.

-Svaki dio je zaseban, treba preciznosti a sastaviti puno dijelova u boci je prilično sporo jer je sve lako lomljivo-, započinje priču Lelić.

Iz znatiželje se isprobao i u izradi šargija, starih tradicionalnih muzičkih instumenata. Iako je šargija sve manje u modi, ovaj zaljubljenik u oblikovanje drveta ovim je htio dati doprinos očuvanju tradicije njenog zvuka.

-Prvu šargiju napravio sam prije 15-16 godina. Drvo obrađujem najčešće u zimskim mjesecima jer tad imam najviše vremena, i tako prekraćujem večernje časove. Poslije radnog dana, povučem se u garažu, naložim vatru i odmaram radeći ono što zaista volim-, nastavlja Željko.

Do sada je napravio 15-ak šargija. U mislima prvo napravi sliku kako treba da izgleda instrument, potom nađe zgodno drvo i počinje da radi. Najveći problem je doći do kvalitetnog suvog drveta što je, kako kaže, presudno za kvalitet šargije.

-Najbolje su od javora i trešnje mada može i vrbovo drvo koje je i najlakša za obrađivanje. Zvuk šargije umnogome zavisi od vrste drveta-, ovjašnjava naš sagovornik.

Polako i sigurno, nožićima, sikiricom, dlijetima za duborez, šmirgl papirom i staklom napravio je i šargiju sa dva vrata.

-Napraviti šargiju sa dva vrata za mene je bio izazov. Sve se radi ručno, a za izradu jednog instrumenta treba mi oko mjesec dana. Standardi za izradu ne postoje. Nigdje nećete naći dvije identične šargije, tako da je pravo mjerilo dobrog instrumenta njen “glas“ i ocjena iskusnih svirača-, pojašnjava Lelić.

Sud o kvalitetu svojih šargija prepušta iskusnim šargijašima, jer iako ih izrađuje ne zna da svira. Neke je oslikao i ukrasio rezbarijom sa raznim motivima.

-Ovakvo ukrašavanje istrumentu daje ljepotu ali nije zahvalno raditi jer moram ostaviti deblju stijenku drveta za rezbariju na uštrb dobrog zvuka koji šargija moga imati-, objašnjava Željko.

O komercijalnoj proizvodnji ne razmišlja, radi iz velike ljubavi, a šargije uglavnom pokloni prijateljima. Svirali su sa njegovim instrumentima iskusni muzičari, i ako je suditi prema njihovim ocjenama šargije iz Lelićeve radionice mogu na koncerte i uveseljavanja u raznim prilikama.

U Brodu i okolini, ne tako davno nije se moglo zamisliti ni jedno slavlje, sjelo, prelo, bez šargije, a još ako tu dodamo violinu i pjesmu bio je to ugođaj za uši i dušu. Međutim vrijeme polako potiskuje zaboravu legendarnu šargiju ali i druge uslovno rečeno stare instrumente poput dvojnica i drugih. Sad su na sceni gitare, razne klavijature i druga čuda tehnike. I neka ih, ali neka i šargije, neka je da čuva našu izvornost, neka uz nju i buduće generacije čuvaju tradiciju i kulturu svojih predaka koji su toliko voljeli njen britki “glas“, neka je da čuva prošlost i sjećanje zbog budućih generacija.

Radio Brod

CATEGORIES
Share This