Zbog čega građani ne preduzimaju ništa dok cijene divljaju? Evo što komšije rade, a mi samo ćutimo…

U petak, 24. januara, u susjednoj Hrvatskoj planiran je masovni bojkot trgovina zbog rekordnih cijena, a potrošačka udruženja nadaju se da će postići sličan uspjeh kao Britanci, koji su nedavno smanjili cijene goriva kroz slične akcije. Može li Bosna i Hercegovina, koja se suočava s vlastitim rekordnim poskupljenjima, preduzeti konkretne korake ili je apatičnost i pokoji komentar na društvenim mrežama postala naša jedina reakcija?

Reakcija građana: podijeljena mišljenja

Iako su mnogi građani svjesni rastućih cijena, mišljenja o bojkotu su podijeljena. “Mi smo toliko navikli na muke i belaje da smo prosto imuni na bojkote i demonstracije. Zato najbolje razumijemo šta je crni humor,” komentar je jednog građana. Drugi ističu da bi bilo korisno početi kupovati domaće proizvode i tako podržati vlastitu ekonomiju. Ipak, mnogi smatraju da bojkot u BiH nije realan. “Narod u BiH da bojkotuje nešto, pa vi niste normalni. Ovo je jedini narod kome je super da ga neko jaše,” ističe jedan od komentara.

Potrošačka udruženja o bojkotu

Marin Bago, predstavnik Udruženja za zaštitu potrošača “Futura”, smatra da je potrošački bojkot legitiman i mogao bi donijeti rezultate, ali naglašava da organizacija takvog bojkota u Bosni i Hercegovini nije moguća zbog društvenih okolnosti. „Nažalost, ne postoji dovoljno jedinstva među potrošačima niti potrebna društvena snaga da bi se organizirao bilo kakav bojkot,“ izjavio je Bago.

Murisa Marić, predsjednica udruženja DON, zabrinuta je zbog dugogodišnje pasivnosti građana BiH prema poskupljenjima i ekonomskim nepravdama, ali uvjerena je da do bojkota neće doći.

“Imamo poskupljenje električne energije, koje nije realno, ali osim nekoliko vijesti u medijima, reakcija gotovo da nema. Pekarski proizvodi poskupljuju, iako cijena žita nije rasla, a sada za veknu hljeba od 300 grama plaćamo 3-4 marke. Građani samo komentiraju na društvenim mrežama, ali nema značajnijih akcija”, kaže Marić, podsjećajući na ranija poskupljenja životnih namirnica i telekomunikacijskih usluga, koja su prihvaćena gotovo rezignirano. “Potrošačka korpa premašuje 3.000 KM, ali prosječne plate i penzije to ne prate. Građani reaguju na mrežama, ali konkretnih akcija nema. To je danas Bosna i Hercegovina”, naglašava ona.

Prema Marić, razlog pasivnosti je osjećaj nemoći i nepovjerenje u mogućnost promjena. “Građani su prepušteni sami sebi, možda smo postali previše rezignirani ili preplašeni. Možda će tek generacije koje dolaze shvatiti svoju moć i početi reagirati na nepravilnosti koje utiču na njihove živote. Za nas je, čini se, kasno”, zaključuje.

Komentar ekonomista o bojkotu

Potražili smo komentar o bojkotu i od ekonomista. Admir Čavalić kaže da je potrošački bojkot legitiman način za izražavanje nezadovoljstva s cijenama, kvalitetom proizvoda ili usluga, pa čak i političkim dešavanjima. Poznati su primjeri bojkotovanja proizvoda zbog političkih stavova, kao što su slučajevi povezani s Palestinom ili Ukrajinom. Takvi bojkoti mogu imati rezultate, ali uglavnom u slučaju pojedinačnih kompanija. Pitanje je, međutim, može li potrošački bojkot utjecati na profitne marže na širem tržištu.

Kada je riječ o ekonomskom rješenju problema visokih cijena na duži rok, ključno je, kaže, analizirati konkurenciju na tržištu. Ako tržište nije dovoljno konkurentno, cijene ostaju visoke, dok konkurencija obično vodi ka smanjenju cijena. U slučaju monopolističkog ponašanja ili barijera za ulazak novih igrača na tržište, pojašnjava, tržište može postati nestabilno i dovesti do tržišnih anomalija. Čavalić ističe da bi, iz pozicije potrošača, najefektivniji bojkot bio usmjeren prema monopolima, uključujući naftnu, trgovačku i bankarsku industriju u Bosni i Hercegovini. Potrošači, prema njegovom mišljenju, trebaju tražiti liberalizaciju tržišta u svim segmentima, što bi moglo dovesti do pozitivnih rezultata na duži rok.

Bojkot visoke cijene na tržištu neće dati rezultate ukoliko se ne provodi ciljano, tvrdi Igor Gavran, ekonomista. Prema njegovim riječima, bojkot može biti efikasan samo ako se usmjereno bojkotuju oni koji imaju nepravedno visoke cijene, dok se istovremeno kupuje kod onih s nižim cijenama. Međutim, ako su cijene visoke svugdje, bojkot će biti kratkotrajan i bez većeg učinka.

Gavran smatra da jedino efikasno djelovanje države može donijeti konkretne promjene. On ističe nekoliko opcija koje bi država mogla implementirati kako bi utjecala na visoke cijene: ograničenje maksimalnih cijena, kontrola marži uz praćenje cijelog lanca formiranja cijena, dodatno oporezivanje ekstra profita, te mjere za jačanje konkurencije na tržištu.

“Uvođenjem mjera koje bi olakšale ulazak novih igrača na tržište, poput diskontnih trgovaca, kao i plasiranjem domaće robe iz robnih rezervi po nižim cijenama, možemo stvoriti realnu konkurenciju koja bi smanjila cijene,” objašnjava Gavran.

Za kraj, naglašava važnost strožih sankcija za one koji krše tržišne propise ili zloupotrebljavaju svoj tržišni položaj. Prema njegovom mišljenju, samo drastične kazne mogu zaustaviti manipulacije i omogućiti smanjenje cijena u korist potrošača.

Na kraju, moramo postati svjesni da odgovornost leži i na samim građanima koji „pristaju“ na ovo stanje, ne nalaze za shodno da poduzmu kolektivne akcije, ne žele trošiti svoje vrijeme i energiju da barem pokušaju živjeti bolje. Tako je ekonomista Vjekoslav Domljan ranije za BUKU istakao jedan nevjerovatan podatak – da je u pisanoj ljudskoj istoriji bilo preko 10.000 pobuna i nemira, dok Enciklopedija poreskih pobuna, protesta i nemira od antičkog doba do danas bilježi samo jedan s ovih prostora – ustanak seljaka u Hercegovini 1875. godine. „Kad građani vide da ne funkcionišu kao zajednica – jer ih nema ko mobilizovati na temelju zajedničkih vrijednosti – grabu pojas za spašavanje. Svako vidi da su se na pleća slabo plaćenog privatnog sektora natovarili previsoko plaćeni budžetarijat i klasa slabo plaćenih, ali iznimno brojnih penzionera i odlazi. Ostaje jedino ako sreću veže za budžet, javne nabavke, korupciju i slijepu poslušnost. Stoga i nema onih koji bi mogli provoditi reforme – nema mladih. Ako nema mladih, ako nema nauke, ako nema prosvijetljenih lidera, kako zemlja može biti prosperitetna“, jasan je Domljan.

Novi val poskupljenja u BiH

Poskupljenja roba i usluga sigurno će se nastaviti.

Počelo je poskupljenjem struje od 1. januara, a cijena goriva porasla je za 10 feninga po litru, uz najave daljnjeg rasta. Brašno je skuplje, a očekuje se povećanje cijena hljeba i pekarskih proizvoda za 10-15%. Frizerske usluge, automehaničari, vulkanizeri i autopraonice također podižu cijene zbog viših troškova struje i poreza. Građani, koji su već ranije imali poteškoća u pokrivanju osnovnih životnih potreba, u 2025. godini suočavaće se s još većim izazovima.

BUKA