Zašto smo zaboravili Rajku Bilećanku, najveću hercegovačku umjetnicu?

Zašto smo zaboravili Rajku Bilećanku, najveću hercegovačku umjetnicu?

Živimo u vremenu u kojem su prave vrijednosti odavno zaboravljene. Nedokučive su nam, nezanimljive, ne donose nam materijalnu korist. Neopipljive, uzvišene, dragocjene izgubile su se u vrtlogu primitivnog društva. Možda je bolje da kažemo skrajnute su, privremeno (mada to privremeno dugo traje) kako bismo ohrabrili one, koji istinski cijene značaj duhovnog bogatstva da te iste vrijednosti pokušaju iznijeti na površinu.

Bez pravih vrijednosti koje obogaćuju ljudsku dušu nemoguće je i živjeti. Do nas je da li ćemo ih još dublje prigušiti ili pokušati da ih izdignemo, kako bismo učinili dobrobit čitavom društvu i izveli ga na pravi put.

Tako smo uspjeli vrlo brzo zaboraviti najveću hercegovačku umjetnicu Rajku Merćep.

Rajka je rođena Bilećanka. Bila je i slikarka i vajarka i govorila je čak šest jezika. Rođena je 1904. godine u imućnoj porodici u Bileći. Sklonost ka vajarstvu i slikarstvu je pokazivala još kao dijete. Zanimala se za književnost i filozofiju, bavila se glumom i baletom, međutim ljubav prema vajarstvu je prevagnula. Školovanje je započela u Zagrebu, zatim se usavršavala u Italiji i Njemačkoj. Najviše traga je njena umjetnost ostavila u Parizu.

Izlagala je u gotovo svim pariskim galerijama, a o njoj su pisali

i najeminentniji kritičari. Pikasov prijatelj, Andrej Salmon, francuski pjesnik i kritičar često je pisao o Rajki Merćep, predviđajuci joj svijetlu budućnost.

Jedno vrijeme je živjela i radila u La Rišu u umjetničkoj koloniji u kojoj su istovremeno radili Šagal, Sutin, Modiljani i drugi velikani „pariske škole”

Među njenim radovima naročito se ističe bista pjesnika Milana Rakića, koja je do Drugog svjetskog rata bila izložena u Muzeju impresionista u Parizu.

Uradila je veliki broj skulptura u kamenu, terakoti i bronzi kao i veliki broj muških, ženskih i dječijih portreta.

Njena djela se i danas čuvaju u pariskim galerijama, u muzeju u Sarajevu i Narodnom muzeju u Beogradu.

A, znate li kome je Jovan Dučic posvetio svoj „Jesenji refren”?

Rajki Bilećanki, velikoj umjetnici na čija je djela i njihov značaj poslije Drugog svjetskog rata iz nekog razloga, stavljena tačka.

Nadamo se da će ovaj tekst podstaknuti sve one, koji razumiju i cijene umjetnost i značaj njenog uticaja na duhovno bogaćenje, da rad i djela Rajke Merćep otrgnu iz zaborava i dodijele im zaslužno mjesto u svijetu kulture bar u gradu iz koga Rajka potiče.

ISTOK

CATEGORIES
Share This