Zasijala kao nikad Ravna Gora: „NAŠA DRINA“ OSVIJETLILA ČIČINO DJELO
Ravna Gora zasijala je, u posljednje vrijeme, kao nikada do sada, u svakom pogledu. Ljepotu predela vrijednim i posvećenim gazdovanjem uljepšali su ovdašnji domaćini, potomci onih koji su bili, svim srcem, uz slavnog generala Mihailovića i njegovu čuvenu, ničim ukaljanu, Jugoslovensku vojsku u otadžbini.
Sve djeluje skoro čarobno lijepo, prijatno i milo, čineći ovaj dio Srbije kao biser nad biserima, ne samo naše zemlje i Balkana. Dolaze ljudi sa svih srpskih strana, uključujući i daleke zemlje poput Australije i Amerike. A, kako kaže naš proslavljeni pjesnik i akademik Matija Bećković u svijetu, gdje god ima Srba, nema mjesta gdje nema spomenika generalu Mihailoviću ili njegovih fotografija.
A, na Ravnoj Gori, osvježen i programima i ambijentalno, je veliki „Čičin dom“, još prostanije imanje, sa velikim salama za skupove i ljetnjom pozornicom kraj koje se, ponosno, vijore najmilije zastave srpskog roda i otadžbine Srbije.
Ovog ljeta, kao nikada do sada, smjenjuju se neprestano naučni skupovi posvećeni generalu Mihailoviću, njegovim saborcima, vojski kojom je komandovao kao najodlikovaniji srpski oficir i prvi gerilac Evrope, koga je odlikovao američki predsednik Truman, a francuski predsednik De Gol nikad nije oprostio Brozu što je takvog junaka osudio, pogubio na najmonstruozniji način, da mu se, do danas, ni za grob ne zna, kao i za grobove njegovih mnogih saboraca, poput arhimandrita Georgija Bojića, igumana Manastira Tronoša, koji je jedan od ključnih organizatora oslobođenja Loznice i Banje Koviljače, od fašista, 31. avgusta 1941, kada su ova mjesta postala prva oslobođena u tada porobljenoj Evropi od fašista.
O Memorijalno-istorijskom kompleksu „Ravna Gora“ dostojno i časno stara se Udruženje „Naša Drina“, na čijem je čelu vojvoda mr Igor Braunović, predsjednik Boračke organizacije Srbije i Republike Srpske, narodni poslanik, odlikovani pripadnik čuvene 549 motorizovane brigade kojom je komandovao general Božidar Delić. Mr Braunović kao vrsni glumac, organizuje i pozorišne predstave, književne i druge kulturne susrete, izložbe, nezaobilazno prikazivanje scena iz života čičinog i njegovih saboraca, uključujući i ono sa sramnog suđenja.
-Jezivo je i da se pomisli, a kamoli da se priča kako su, kroz zloupotrebu umjetnosti, prije svega filma, kao najubojitijeg medija, prikazivani general Mihailović i njegova slavna vojska -kaže mr Braunović.
-Sve sama laž do laži i tako decenijama, da se ljudima usadi laž umjesto istine u svijest. Zar to nije zločin? Zločin nad zločinima. Znaju zašto su to radili i zbog čega su radili. Zato, danas kada brinemo o ovom kompleksu, vodimo računa da sve bude čisto kao suza, da se čuju istine i ispravi višedecenijska nepravda prema komandantu i vojsci koja je bila, naravno, antifašistička i što je, u Srbiji, i ozakonjeno.
Braunović upozorava da kojekakvi politikanti, iznikli iz Brozovog šinjela i oni na koje se primilo zlo izmišljotina, nazivaju generala Mihailovića zločincem, gubeći iz vida da ga za to nije imao zašto da ga optuži i osudi ni sud kakav je bio i Brozov sud i njegovo tužilaštvo.
-Ne želimo da petljamo politiku i ovaj svijetli dio naše istorije, ne želimo da se, ovdje, bilo ko ponaša onako kako su čičine vojnike predstavaljali oni poput Veljka Bulajića, naravno po nalogu tadašnje vlasti -poručuje Braunović.
Na Ravnoj Gori sija i blista bogomolja, koja je podignuta po blagoslovu čuvenog vladike Lavrentija, višegodišnjeg episkopa zapadno evropskog, Australije i Novog Zelanda, šabačko valjevskog i šabačkog, koji je osvijetlio ime vladike Nikolaja, „najvećeg čeda koje je rodila majka Svetosavka, posle Svetoga Save“, kako je tvrdio sveti otac Ava Ćelijski(dr Justin Popović).Spoj istorije, kulture i duhovnosti, pri čemu se, kaže Braunović, podrazumijeva rodoljublje, slobodoljublje, čovjekoljublje i pravoljublje, čini ovu goru, ne samo nad gorama, „već i po iskonskoj ljubavi svih njenih čeda svome rodu, Bogu, otadžbini, čiči i njegovoj slavnoj vojsci“.
Ne obilježava se samo 13 maj, datum kada je čiča, sa svojim štabom, došao na, ovdje, na Ravnu Goru, već je i svaki dan obilježen sjećanjem na to viteštvo i junaštvo, na djela njihovih protagonista, jer, kaže Braunović, „svakodnevno isplivaju najbolje poruke u pouke za svakog od nas i kolektivno za naš rod, koji traži put da sačuva sve ono što nam je najsvetije, pre svega Kosovo i Metohiju“.
Na Ravnoj Gori, u prelijepom hramu posvećenom Svetom Georgiju, na dan pogubljenja generala Mihailovića 1945 godine, 17 jula, biće služen parastos, koji je, prije nekoliko godina, u Beloj Crkvi, kod Krupnja, pod motom „de se nikad ne ponovi“ parastos služio vladika Lavrentije, a potom je besjedio akademik Matija Bećković.
ISTOK
