Naime, mnogim penzionerima mjesečno na račune liježu iznosi u rasponu između ove dvije cifre, kojima pošteno ne mogu ni da se najedu.
Kako kažu, željni su svega, jer moraju da plate režije i lijekove, a ono što ostane, krckaju do sledeće penzije, sretni da imaju dovoljno brašna i makarona.
Ni oni sa nešto većim penzijama ne mogu sebi da priušte bogzna šta, željni čak i hrane koja je u njihovoj mladosti bila bagatelna. Sad sanjaju čvarke i slaninu, pa čak i čajnu kobasicu, jer su cijene ovih proizvoda otišle nebu pod oblake.
Radmila Šušnjar, penzionerka iz Banjaluke, kaže da joj od 500 KM penzije, kad plati režije i lijekove, za život ostane 100, maksimalno 150 KM. –
I kakav je to život?! Nikakav! Odem u prodavnicu sa 20 KM, kupim nešto najosnovnije za 2 dana, i to je to – ističe Šušnjareva za Srpskainfo.
Rezignirano kaže da je život mnogih penzionera u Srpskoj postao nepodnošljiv.
– Odričemo se svega, samo kupujemo ono najneophodnije. Činjenica je da penzioneri uglavnom žive od jeftine hrane, poput brašna, makarona, riže, gotovih supa… Kupe malo mlijeka, šećera, ulja, rijetko kad malo mesa i malo voća – kaže ona i dodaje da su penzije dovoljne taman za postepeno umiranje.
– Na to sve, dali su nam povećanje od 3 odsto?! To je nula, teška sramota! Penzije su trebale da budu povećane za 10 odsto. Da ne radim nešto sa strane, bukvalno bih bila gladna – poručuje Šušnjareva.
U još goroj poziciji je njena sugrađanka Đurđija Andrić, koja mjesečno raspolaže sa 400 KM penzije. Da ne bi umrla od gladi, na improvizovanom štandu u centru Banjaluke prodaje nešto domaćih proizvoda. Njen primjer dodatna je potvrda koliko je loš standard penzionera, čija su mjesečna primanja ispod prosječne penzije.
– Od moje penzije, kad platim lijekove i najosnovnije režije, ne ostane mi gotovo ništa. A sve poskupljuje. Pravo da vam kažem, teško se živi. Preživjeti ne bih mogla da ne prodam nešto voća i povrća. Ni tu ne zaradim bogzna šta, ali, bolje išta nego ništa – poručuje Đurđija.
U nešto boljoj poziciji, ali nikako zavidnoj, nalazi se penzioner Momčilo Vukelić, čija penzija iznosi 800 KM.
Ni on ne krije da mu se život svodi na mnoga odricanja, dok na priču o penzionerima koji žive od 400-500 KM, samo odmahuje rukama.
– Na režije ode 300 KM. Ono što ostane, dovoljno je za neki osrednji život. Ne izlazim nigdje, ne pušim, ne pijem, nemam auto. Dakle, sve se svelo na preživljavanja. Nisam mogao ni sanjati da ću ovako živjeti pod stare dane – priznaje Momčilo.
Kaže da njegova supruga i on dobro promišljaju kako će potrošiti svaku marku.
– Žena, koja ima manju penziju od moje, sve zagleda, sabira, računa. A bog zna koliko je život težak onima koji imaju 400-500 KM. Većina penzionera nema izbora, nego da jede onu najjeftiniju hranu – kaže Momčilo.
Sa sjetom se prisjeća vrema kad se govorilo – nemam para, idem kupiti čajnu.
– Sad je čajna misaona imenica, jer kilogram košta 30 KM. Takođe, nekada su slanina i čvarci bili sirotinjska hrana, a sad ta ista slanina ide i do 40, a kilogram čvaraka do nevjerovatnih 60 KM – ističe ovaj penzioner.
Na povećanje penzija za 3% kaže da je klasično zamajavanje.
– Povećanje od 12,2 odsto, što su najavili u Srbiji, vrijedno je pažnje. Nama penzije povećaju za 3%, a cijene skaču na dnevnom nivou – poručuje Vukelić.
Podsjetimo, od avgusta, najniža penzija u Srpskoj povećana je za nepunih 10 maraka, dok će prosječna penzija biti veća za nepunih 19 KM.
U slučaju najniže penzije, ovo povećanje je taman za kilogram brašna, 800 grama riže, pola kilograma pilećih krilaca i 2 banane… Penzioneri koji primaju prosječnu penziju, od pomenutog povećanja, pride, mogu da kupe i litar mlijeka, litar ulja, kilogram šećera i 2 paštete.
Srpskainfo
