Veliki Ravnogorski sabor na najslavnijoj srpskoj planini: Vraća se Čičina i svjetlost njegovih div junaka

Na Ravnoj Gori, u prelijepom Ravnogorskom kompleksu o kom brine mr Igor Braunović, predsjednik čuvenog već udruženja „Naša Drina“, sa saradnicima i saborcima, u prisustvu mnoštva poštovalaca Ravnogorskog pokreta iz zemlje i rasejanja, predstavnika SPC, održana je glavna svečanost povodom Dana pobjede nad fašizmom.

Okupili su se, kako je rekao Braunović, „svi oni poste u Novom Pazaru i ne mrse ispred Narodne skupštine“. Među učesnicima sabora je i Vojislav Mihailović, unuk đenerala Dragoljuba Draže Mihailovića, komandanta Ravnogorskog pokreta, po mnogima, vođe Trećeg srpskog ustanka.

Svetkovanje Dana pobjede nad fašizmom, na Ravnoj Gori, u selu Ba, poručio je Braunović je „pravo mjesto, jer odavde je sve počelo, odavde je počela borba protiv fašista u Drugom svjetskom ratu, od   kada je 13 maja 1941 slavni srpski čiča, potonji velikomučenik, izašao na Ravnu Goru, i krenuo u borbu za slobodu roda, otadžbine, krsta časnog.

-Bogu hvala, istina sa ogromnim zakašnjenjem, u našoj Srbiji, i zvanično je, Ravnogorski pokret ozvaničen antifašističkim, a i vrapci na grani su znali da je bio takav, ali nisu dali,omalovažavali su i njega i njegove pale heroje, div junake, a posebno đenerala Mihailovića i njegove najbolje vojskovođe i intelektualce -kazao je Braunović.

-Ravna Gora u sebi nosi ljubav prema rodu, Bogu i slobodarstvo. Ljubav prema rodu je bila i ostala neprestana čak i tamo gdje i jedan naš sunarodnik živio i gdje postoje naših hramovi naši grobovi. Nikad i nigdje nikoga ne smijemo da zaboravimo.Tako ćemo najbolje da se osvetimo onima koji su nam, prije osam decenija, pokazali kakav treba biti kada je rodu najteže.

I sam junak, iz minulih ratnika, Braunović, koji je proglašen za vojvodu, kaže da je „sramno, grešno i bogohulno gledate na Ravnogorce kakve ih je prikazivao Brozov režim i filmadžije poput Veljka Bulajića i drugih“.

A, ovo saborovanje koje je počelo prije dve dana, a završava se sutra, pokazalo je da je riječ o skupu istinskih poštovalaca Ravnogoraca, među kojima su i oni koji su, i riječju i djelom, branili svoju zemlju i narod, stvarali Republiku Srpsku, ostajući skromno, dostojanstveni i časni.

Niko od onih koji se predstavljali kao Ravnogorcima nije, do sada, osuđen ni optužen za ratne zločine.

-Za ratne zločine nikada nisu mogli da optuže ni generala Mihailovića komunisti, mada je proces na kom je tužilac bio tada pukovnik Miloš Minić, bio montiran i na zgrožavanje svjetske javnosti, posebno američke, kojima su sačuvali živote pilotima i zašto je Draža, posthumno, odlikovan -rekao je Vladan Mitić, potomak Ravnogoraca sa Cera.

-Ikonografija kako su predstavljani Ravnogorci je nedopustiva, ali i smatranje njihovim nasljednicima onih koje je u to proizvela bivša Savezna jugoslovenska služba, praveći „Titove

ravnogorce“, sa kojima su htjeli da se obračunavaju i sa mrtvim čiča Dražom, čiji su, nesretnici, i grob morali da sakriju.

Slaviša Nestorović iz Udruženja „Naša Drina“ kaže da su i programi i svi sadržaji urađeni pristojno, s ljubavlju, na te slobodare našeg roda, koji to zaslužuju. U bogatom kulturno umjetničkom programu pjevalo se i dramski zborilo o Srbiji, našoj rani Kosmetu, svim ranama roda našega, ali i naših visina, koje su, kako kaže Braunović,“u žaru naših srca“.

Braunović je,sa prijateljima, otkušio mjesto u Bregalničkoj u Beogradu, gdje je bila kuća slavnog srpskog komandanta, gdje mu je postavljen spomenik, ali i urađen dom, Čičin dom, gdje dolaze mnogi poštovaoci iz zemlje i inostranstva.

-Uz čiču je bio cvijet srpske ineteligencije, među kojima i Dragiša Vasić, kom se divio, i poslije rata, mada blizak Brozov prijatelja, književnik hrvatski Miroslav Krleža -kaže Mitić. -Krleža je, čak, kad je bio u Gornjem Milanovcu, poslije rata, gdje su pozvali lokalni komunisti da se dodvore i njemu i Brozu, tražio da vidi Vasićevu rodnu kuću i, kako je rekao, „tu staru milanovačku crkvu o kojoj je Dragiša tako divno pisao“.

Komunisti su se čudili, podsjetili su da je Dragiša bio desna ruka čičina, ali je moćni Krleža bio neumoljiv i morali su da mu izađu u susret.Vasić je, između dva rata, Krležu upoznao u Mostaru, sa tada pjesnikom Aleksom Šantićem.

Zasluge Braunovića i njegovih saradnika su što vraćaju istinski sjaj Ravnogoraca i Ravne Gore, vraćaju istinu i ispravljaju nepravdu do neba. Zato je, i ovo mirno, kulturno i dostojanstveno, saborovanje, kako se čulo, „važan iskorak da čuvano izvorno našu istoriju i da slavimo najbolje u rodu svome i ne samo zbog njih, već zbog nas samih i naših naraštaja, da imamo na koga da se ugledamo.

ISTOK