Veliki naučnik Nikola Tesla je čvrsto vjerovao: Ova tajna se krije u molitvi “Oče naš”

Veliki naučnik Nikola Tesla je čvrsto vjerovao: Ova tajna se krije u molitvi “Oče naš”

Kada je Nikola Tesla bio na vrhuncu slave, početkom dvadesetog vijeka, i kada su američke i svjetske novine pisale da je on najveći svjetski naučnik, Teslin prijatelj, američki pjesnik Džonson, zamolio ga je da sažeto izloži svoju životnu filozofiju.

Tesla je prihvatio ponudu i napisao divan esej o tome kako je čitavog života, od najranijeg djetinjstva, tragao za pitanjem povećanja ljudske energije.

On navodi kako je bio duboko začuđen i oduševljen kada je poslije mnogo godina i decenija traganja konačno našao odgovor, koji se sve vrijeme nalazio tu pored njega – u hrišćanstvu i to baš u molitvi Oče naš kao najboljem generatoru ljudske energije.

Ovo su navodi iz eseja:

„Molitva Oče naš može da se tumači na razne načine, i u svakom sloju molitve da se pronalazi uvijek neki nov i skriven smisao. Evo šta sve možete otkriti u riječima molitve Oče naš!

Oče naš

Kad kažeš ove riječi, priznaješ da je on tvoj Otac nebeski, ali u isto vrijeme i otac tvoga sluge i nadničara, tvog bolesnog susjeda i samrtnika, jer ti je zapovijeđeno od Sina Božijega, vrhovnog donosioca istine o Bogu i o ljudima da kažeš “Oče naš”, a ne “Oče moj”.

Međutim, postoji i drugo gledište, koje kaže ovako:

U molitvi “Oče naš” nije izraženo ništa drugo nego ljudska duša – kada se ona na ispravan način uzdigne toliko da se može tako nazivati jer je njeno porijeklo Božansko. Mi smo deo Božanstva. Molitvom čovjek treba da se u časovima potrebe uzdigne do razvojnog smisla svoje sedmočlane prirode, a sedam molbi izražava duhovno-naučni uticaj na ljudsku prirodu.

Koji si na nebesima

Znači da je tamo gdje je Otac naš, i otadžbina naša. Neznabošci koji vide svoga roditelja jedino u ovom materijalnom svijetu bilo kao čovjeka bilo kao rijeku ili kao Sunce i Mjesec, ne mogu ni vjerovati u neku drugu otadžbinu do u zemaljsku. Otadžbina je blago veliko, a Gospod je rekao: “Gdje je blago vaše, ondje je i srce vaše”.

Ali, može značiti i ovo:

Time ukazuje na najdublju osnovu ljudske prirode, na najskrivenije biće čovjekovo, koje po hrišćanskoj ezoterici pripada duhovnom carstvu. Tri prve molbe odnose se na tri viša člana ljudske prirode, na čovjekovu božansku sadržinu: “Sveto nek Ime je tvoje, da priđe Kraljevstvo tvoje i Tvoja Volja neka bude”.

Zatim slijede prve tri molbe:

1. Nek se sveti ime tvoje

Neka se svi naši poslovi u ovom prolaznom životu osveštaju imenom Božijim. Neka naše društveno uređenje bude naslovljeno i pokriveno imenom Božijim.

A tumače ga i ovako:

U kraljevstvu se pojavljuje Božanstvo u beskrajnoj raznovrsnosti, a pojedina bića se razlikuju po tome što im se daje ime, koje nije samo puko imenovanje već i suštinsko određivanje u smislu tajne nauke.

2. Nek bude carstvo tvoje

Carstvo Božije ne može se razlučiti od carovanja Božijeg. Carstvo dolazi zajedno sa carem. Bila bi besmislica iščekivati carstvo, a odbaciti cara. U crkvenoj molitvi “Carju Nebesni Utješitelju” vjernici mole Cara Duha da dođe: “Dođi i useli se u nas”. Smisao obje molitve je jasan: Carstvo Božije doći će onda kada i Car Bog dođe. Moleći za Carstvo Božije mi u stvari prosimo najsavršeniju vlast, a moleći za dolazak Cara Boga mi prosimo dolazak najsavršenijeg Vladara nad sobom.

Ili:

Cijeli univerzum oživljava univerzalna volja, koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Taj proces zbivanja beskonačne raznovrsnosti, to beskrajno umnogostručenje Božanstva – naziva se svuda u tajnoj ili duhovnoj nauci kraljevstvom. Kraljevstvo prikazuje u beskonačnoj raznolikosti biće Božanstva.

3. Neka bude volja tvoja kako na nebesima tako i na zemlji

U nebeskom duhovnom svijetu vlada savršena volja Božija. No, ta vladavina volje Božije nije silom nametnuta nego nju duhovi svetlosti dragovoljno usvajaju, pokoravajući svoju volju volji Božijoj kao jedinoj nepogrešnoj.

Kao i:

FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Život univerzuma potiče od Božanske emanacije. Ceo univerzum oživljava univerzalna volja koja se izražava u beskonačnoj raznolikosti. Volja je, dakle, središte.

A zatim sljedeće četiri molbe govore ovo:

1. Hljeb naš nasušni daj nam danas

Jer kao što ne govorimo Oče moj, tako ne govorimo ni hljeb moj. Otac je zajednički svim sinovima Božjim i darovi Očevi su zajednički. Ovo je prvi moralno-ekonomski princip za društveno uređenje; moralni jer priznajemo da je hljeb od Boga, i ekonomski jer hljeb što Bog daje pripada svima.

Ali, postoji i ovo gledište:

Odnosi se na fizičko tijelo koje možemo posmatrati kao dio materijalnog dela naše planete. Njegova je supstanca uzeta iz dijelova planete i u nju se vraća. Takođe nas upozorava i da živimo u sadašnjem trenutku, jer tražimo hranu za sada, za danas.

2. I oprosti nam dugove naše kao što mi opraštamo dužnicima svojim

Bog odlučno traži od nas tu obavezu. On će nama oprostiti onako kako mi budemo opraštali. No ludo je bojati se ove obaveze i ovoga uslova. Jer mi beskrajno više dugujemo Bogu nego što nama može sav svijet dugovati.

I:

Ova molba se odnosi na eterično tijelo i na njega moramo takođe gledati kao na dio onoga što nas okružuje. Trebalo bi znati da su u astralnom tijelu svi nagoni, požuda i strasti. Eteričko tijelo krije u sebi stalnija i trajnija duševna svojstva. Sve ono što se polagano razvija, trajne sklonosti, trajna svojstva temperamenta, trajne navike, sve je to usidreno u eteričkom ili životnom tijelu. Oduvijek su se svuda u tajnoj nauci označavale pogreške protiv zajednice koje potiču iz eteričkog tela kao dug.

3. I ne uvedi nas u iskušenje

Kušati znači ispitivati. Da nije grijeha, ne bi bilo ni kušanja. No mi se osjećamo slabi i molimo Boga da nas ne stavlja na ispit, jer ćemo pasti i propasti. Zemaljska vlast i tjelesna želja čim se začnu u ljudima, ljudi izgube viziju sveopšteg Oca nebeskog i padaju u očajnu i ubitačnu sebičnost, počinju svetkovati ime svoje iznad Božjeg. I ne uvedi nas u iskušenje – u pozitivnom smislu rečeno znači spasi nas od iskušenja. To jest, spasi nas od nas samih.

I drugo gledište:

Sve što se mijenja lako i brzo, usidreno je astralnom tijelu, u njemu su svi nagoni, požuda i strasti. Tu su i sva veselja i jadi, sve radosti i boli, sve ono što se talasa u ljudskoj duši. Grijesi više individualne prirode koje počini čovjek kao posebna ličnost, nastaju usljed svojstava astralnog tijela. Mogućnost greške astralnog tijela naziva se napast (iskušenje). Usljed iskušenja pojedinac prima na sebe neki lični greh.

4. No izbavi nas od zloga

Molimo se Ocu nebeskome da nas izbavi od Satane, koji je nosilac svakoga zla. On zasljepljuje ljude i zaslepljenje vodi od iluzije ka iluziji, kako u ličnom životu tako i u društvenom. Tako od pamtiveka šapće ljudima Satana. I ljudi su ga do hiljadu puta poslušali, po hiljadu puta prolili bratsku krv, pohulili na Oca svog nebeskog i po hiljadu puta razočarani padali u očajanje.

I za kraj:

Preostaje još greška ljudskog “ja”, prave ličnosti. Samoljublje je ušlo u ljudsko tijelo i usljed toga je čovjek postao egoistično biće, “ja” slijedi sve nagone i sklonosti tijela. Riječ zlo se nikad u tajnoj nauci ne upotrebljava ni za šta drugo osim za neku pogrešku ljudskog “ja”, odnosno naše duše, prenosi Stil.

(Srpskainfo)

CATEGORIES
Share This