Vedrana ima želju da ima svoju kuću i farmu za koze

Vedrana ima želju da ima svoju kuću i farmu za koze

Vedranina jedina želja je da ima svoju kuću i farmu za koze. Ova žena vedrog duha vjeruje da će se skrasiti, da ne bude nomad u 34 godini…

Većinu nezaposlenog radno sposobnog stanovništva u BiH čine žene, više od 50 odsto. Suočene s malim mogućnostima zapošljavanja, žene se sve više opredjeljuju za vlastito preduzetništvo kao izvor prihoda.

Tridesetčetvorogodišnja Vedrana Petrović nije nalik ženama koje dominiraju u savremenim tokovima života. Vedranin svijet nisu društvene mreže i kafići. Ona je savremeni nomad koji se godinama seli iz sela u selo. Sada je nastanjena u Donjoj Bukovici kod Bijeljine. Živi sa prirodom, a njena porodica su koze.

“Odan i iskren prijatelj, ne traže puno, a daju mnogo. To je čista ljubav prema kozama. Koliko god sam težak život imala nikada nisam htjela da ih prodam”, s osmjehom kaže Vedrana.

Ovu ženu dječije duše i lavljeg srca život nije mazio. Sa roditeljima, bratom i sestrom 1992. godine iz Zenice je izbjegla u Brezovo Polje kod Brčkog. Djevojčurak je pomagao ljudima u jednoj klaonici gdje je zaradila 10 KM.

Posmatrajući kolonu izbjeglica iz Hrvatske zapazila je koze i odlučila da ih kupi. Dječija želja se ostvarila. Tada dvije, a danas Vedrana ima stado od 25 koza, koje su joj izvor prihoda.

“Prije korone imala sam stalne mušterije koje su uzimale mlijeko zbog bronhitisa. Ne moramo cijenu praviti, posebno ako je za zdravlje. Davala sam ljudima i koze gratis. U vrijeme korone ljudi se opet javljaju. Kad probaju vide kvalitet. Važno je da se mlijeko ne kuva i ne dodaju nikakvi sastojci. Sve su to prepuruke, čuli za Vedranu, vidjeli preko BN. Mušterije su najviše iz Bijeljine i okoline, pa Brčko, odnesem u grad ili ljudi dođu. Može se lijepo živjeti od ovoga. Važno je samo voljeti i uspjeh je tu”, priča nam Vedrana.

Uspješan preduzetnik i ekonomista Mirjana Orašanin pojašnjava: “Potrebno je imati unutrašnju snagu, volju da se opstane, želju da se uspije u poslu i raditi”.

Tom parolom vodila se i porodica Sjerić iz Ljeljenče kod Bijeljine. Kada je prije 11 godina Milenin suprug ostao bez posla, odlučili su da se bave proizvodnjom i preradom bundeve, koja se od davnina koristi u medicinske svrhe.

“Od bundeve može sve da se uradi, kompletan ručak. Kako? Hljeb od mesa bundeve se pravi, mogu se dodati sjemenke, kolač, čorba…”, ističe Milena Sjerić.

“Žene se mnogo manje upuštaju u privatni biznis. Ukoliko se bave preduzetništvom, to je manjeg obima, uglavnom proizvodnja kolača, neka domaća radinost. Zašto je to tako? Žene su razapete između porodice i posla, a preduzetništo zahtijeva predanost čovjeka u cjelosti”, tvrdi preuzetnik Mirjana Orašanin.

Milena Sjerić je vrijedna domaćica, koja radi tokom cijele godine. Višegodišnji trud se isplatio. Sjerići su danas najveći proizvođači bundeve u Republici Srpskoj i BiH, što je i ovjereno nagradama na sajmovima.

“Od prošle gopdine smo počeli da radimo čokoladu sa sjemenom bundeve. Izašli smo na međunarodni poljoprivredni sajam u Novom Sadu. Osvojili smo zlatnu medalju za čokoladu, prepoznali su ideju, kvalitet i dizajn. Svi smo porodično uključen”, dodaje Milena Sjerić.

“Suština preduzetništva je u snazi ličnosti da iznese neki posao od početka do kraja, koji zahtijeva veliki trud i ulaganje, prvenstveno vremena, potom i novca, biti spreman na sve izazove”, dodaje Orašanin.

Shodno tome, Vedranina jedina želja je da ima svoju kuću i farmu za koze. Ova žena vedrog duha vjeruje da će se skrasiti, da ne bude nomad u 34 godini…

(Bntv)

CATEGORIES
Share This