Veče Slavonaca u Busiji: Zavičaju mili kraju!
U Busiji se večeras okupilo više stotina Srba iz Slavonije, koji su morali da napuste svoja rodna ognjišta poslije zločinačkih vojnih prohoda hrvatske vojske uz pomoć inostranih sila.
Oluja je baš bila oluja, koja je mnoge Srbe iz Slavonije, ne samo iselila, već zavila u crno. Raselili su se širom Srbije i svijeta, ali, kako kažu, duboko u srcu im je njihova Slavonija, njihovi gradovi i sela, pradjedovska ognjišta.
I kroz pjesmu i igru i divne razgovore Slavonci zemljaci su večeras pokazali da čuvaju svoju tradiciju, običaje, navike i vjeru. I gotovo listom su to sjajni ljudi uspješni u mnogim poslovima od majstora do univerzitetskih profesora.
Obradovali su se, svim srcem, jedni drugima. Pjevale su se divne zavičajne i druge pjesme. Evocirana su sećanja na život u rodnom kraju, koji vole svim srcem, kao nešto 100 posto svoje, vijekovima sticano njegovano i očuvano.
U riječima Željka Lukića rođenog u selu Duboka kod Okučana mogle bi da se saberu sve emocije sa ovog divnog saborovanja: Ma gdje živjeli ostaćemo Srbi Slavonci. To je naša dika. Suze radosnice idu mi niz lice kad vidim kako se volimo i lijepo družimo. Tako će biti vazda. Naš duh ne može ubiti nikakva Oluja. To smo pokazali i dokazali.
Lukić je došao na druženje iz lijepog sela Runjana kod Loznice, gdje je odlično primljen kao i drugi njegovi zemljaci.
Sa rođakom i starinom iz Rume uživao je u druženju.
Među mnogima koji su najsrdačnije pozdravili zemljake je Milica Vučković iz Amerike sa porodicom. Slavonci su poručili da i kad nisu fizički na okupu saboruju u dušama punim ljubavi za svoje.
ISTOK
