Upokojio se Željko Lukić, Srbin iz Zapadne Slavonije: Patio za zavičajem, „ljubio“ Srbiju i Republiku Srpsku
Željko Lukić (59), rođen u Dubovcu, u Zapadnoj Slavoniji, dokazani rodoljub, humanista i omiljen čovjek na obje obale Drine, Save i Dunava, upokojio se, kasno sinoć, na beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji, čiji su se ljekari požrtvovano i posvećeno borili da mu sačuvaju život od 6. avgusta kada je primljen u tu ustanovu. Njegovo plemenito srce nije izdržalo.
Vijest o njegovoj preranoj smrti potresla je, pored njegovih najmilijih, mještane Runjana, gdje se skrasio poslije protjerivanja sa rodnog ognjišta, sa bratom, majkom i porodicom svoje sestre. Žale ga svi koji su ga iole poznavali sa svih meridijana. Imao je, kako kaže advokat Dušan Tomić, njegov prijatelj iz Sarajeva, „veliko, divno srce koje je kucalo samo ljubav“.
-Radovao se ljudima i svi smo ga obožavali kao čoveka koji je, u svakoj nevolji, bio kao najrođeniji, a tuđoj radosti se radovao kao svojoj.
Bio je i ostaće u svima nama ljudina za sva vremena.
Milog izraza lica, tople riječi, plijenio je na svakom koraku, uvijek spreman svakom da pomogne, kao što je bila, kako je volio da kaže, njegova divna majka, koja se upokojila samo što je prešla Savu na putu ka rodnom ognjištu, posle višegodišnjeg izgnanstva.
Željko i njegovi koji su, danas, rasejani po svijetu, protjerani su ni krivi ni dužni, a u Srbiju su ponijeli ljubav prema svojoj vjeri, ikonu Svetoga Jovana i žal za pradjedovskim ognjištem. Vrijedni, umješni, časni i pošteni uspjeli su da se skupe. I uvijek su bili složni i saborni, onako kako dolikuje časnim Slavoncima.
Radovao se susretima Slavonaca, sa kojima je rado kontaktirao svakodnevno. Na posljednjim susretima u Busijama proglašen je za najboljeg igrača. Po sjajnoj igri pamti ga čitav Jadar i Podrinje, čije je ljude volio kao i oni njega.
U ovom dijelu Srbije živio je malo više nego u rodnom Dubovcu. Zato su ovdašnji ljudi govorili u šali da je najveći Slavonac u Jadru i najveći Jadranin u Slavoniji, gdje, poslije svega, nije želio da ide, ali ju je ljubio svim srcem.
Volio je svoje divne sestre i njihove porodice i uvijek im se radovao i ponosio njima kao i oni njime. Uvijek je isticao njihovu brigu i pažnju prema njemu, naglašavajući da nikad nije sam, jer su njegovi najmiliji i prijatelji njegov veliki svijet u kom uživa u životu.
Željko Lukić će biti sahranjen u subotu na mjesnom groblju u Runjanima, kod Loznice, uz svog brata Milana koji se upokojio prije više od osam godina, takođe prerano.
ISTOK
