U Šapcu se upokojila Leposava Lepa Veselinović: SMRT BAŠ U STOTOJ!
U Šapcu se, danas, upokojila Leposava Lepa Veselinović, koja je samo 12 sati ranije ušla u stotu godinu.
Za juče je bilo zakazano veliko porodično slavlje, povodom bakinog stotog rodjendana,ali joj je pozlilo i izdahnuila je,danas, oko podneva. Ova divna Šapčanka i Posavotamnavka biće ispraćena sutra, posle opijela, iz šabačke porodične kuće, a sahrana će biti na groblju u Cerovcu, gdje počivaju njeni najmiliji.
A, bila je primjer kako može da se dočeka i stota, a to su, kako je svjedočila,“ ljubav, rad i spokojan
duh“.
Tvrdila je da bi je tuga i ljutnja odavno odnijeli da ih je puštala u svoj život.
-Sve sam prihvatila, i kad imam i kad nemam, uvijek sam bila zadovoljna. Nikad se nisam svađala, nikad se nisam raspravljala, nema da za mene kaže ništa loše. I kad bi neko pretjerao, ja na to nisam obraćala pažnju, samo se okrenem i odem -zborila nam je nedavno baka Lepa.
Ona je cio svoj život posvetila porodici i radu. Kada se udala za Živana Veselinovića, prihvatila je njegova dva sina iz prvog braka kao svoju rođenu decu. U Posavotamnavi, Mačvi, Pocerini i Jadru decenijama se govorilo: „Daj Bože da bar svaka deseta maćeha bude kao Lepa!“
Sa suprugom je postala poznata širom bivše Jugoslavije po proizvodnji meda, osvajajući mnoge medalje na sajmovima. Med Veselinovića nosi tradiciju dužu od jednog vijeka.
„Mene i Živana je održala ljubav, međusobna pažnja i podrška.
Radili smo mnogo, ali nikad nam nije bilo teško. Rad je bio naš izbor, jer bez rada nema ništa. Kukumakanje nikom nije
pomoglo,“ prisjeća se baka Leposava, dodajući da je najveću bol u životu osjetila kada je izgubila sina Miću.
Njen sin Radoslav, ponosan na majčinu mudrost i snalažljivost, posvetio joj je knjigu „Mudrost življenja”, želeći da sačuva uspomenu na njene vrijednosti i snagu. „Nije čudo što je vladika Nikolaj rekao da je majka biće najsličnije Bogu. To je baš naša majka,” kaže Radoslav.
Bila je, svim srce, ponosna na porodicu, na svako čedo njeno, na bogatu tradiciju koju ostavlja unucima i praunucima, kao i na crkvu koju je njen sin Radoslav podigao na Soko Gradu u čast vladike Nikolaja.
Radovala se što Radoslav, sa porodicom, podiže i crkvu na najljepšem mjestu u rodnom Cerovcu.
–Život je lakši kad ga prihvatiš sa osmijehom i vjerom, a ne sa tugom i ljutnjom – poručivala nam je baka pred rođendan.
Upokojila se mirno, dostojanstveno okružena velikom pažnjom njenih čeljadi i ljekarke i medicinske ekipe na čelu sa dr Miškom Rankovićem, višegodišnjim prijateljem porodice.Čitav kraj, ne samo zavičaj, oprašta se od bake Leposave.
ISTOK
