Crkva posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice ne odiše samo arhitektonskom ljepotom i duhovnim mirom, već čuva i tišinu prošlih vremena, vjeru predaka i svetost trenutka. Ovdje kamen ne ćuti, on svjedoči. Svjedoči postojanost, skromnost i snagu vjere koja nije izblijedjela ni pod naletima istorije, niti pred zubom vremena.
Zavala je jedno od onih mjesta koje hodočasnici iz svih krajeva Republike Srpske posjećuju u potrazi za smirenjem i tišinom, onom unutrašnjom, koju je sve teže pronaći. Među njima je i Marija iz Banjaluke, koja je sa grupom vjernika krenula na pokloničko putovanje u večernjim satima, sa ciljem da jutro dočeka pred vratima ove svetinje.
– U zoru smo stigli pred manastir, baš u vrijeme jutarnje liturgije. Pogled koji mi se ukazao oduzeo mi je dah. Manastir prislonjen uz stijenu, a ispred njega maglom obavijeno Popovo polje. Sunce se probijalo kroz sumaglicu i prvim zrakama obasjalo ovu svetinju – ispričala je Marija svoje utiske za Srpskainfo
Opisujući kako su se u tišini kretali ka manastiru, kaže da joj se činilo da svaki kamen, svaka biljka, pa i same zidine, imaju svoju priču. Cijelo mjesto, dodaje, odiše jednostavnošću, smirenjem i dostojanstvom.
– Prvo sam zapalila voštanice, a zatim prisustvovala liturgiji. Jak utisak na mene ostavile su freske. Kasnije sam saznala da se upravo freske iz Zavale smatraju jednim od najvrijednijih slikarskih ostvarenja iz perioda osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini – dodaje Marija.
Nakon molitve, hodočasnike je pozdravio jeromonah Marko, koji im je održao istorijski čas o manastiru. Uz toplu dobrodošlicu, poslužio ih je kafom, sokovima i slatkišima, ne štedeći riječi dok je govorio o duhovnom i kulturnom značaju ove svetinje.
Posebno joj se, kaže Marija, urezala u sjećanje priča o svetom Vasiliju Ostroškom, koji je po predanju kao dvanaestogodišnji dječak po imenu Stojan Jovanović došao upravo u manastir Zavala iz rodnog Mrkonjića. Tu je započeo svoj monaški život, koji će ga kasnije odvesti do Ostroga, gdje će postati jedan od najvoljenijih svetitelja u pravoslavnom svijetu.
– Svaki detalj ovog mjesta ostavio je utisak na mene. Građevina stara vijekovima kao da čuva nebrojene priče, a opet zrači jednostavnošću. Osjećaj je bio kao da sam kod kuće, među svojima. I zaista vjerujem da najljepša jutra sviću upravo ovdje, u Popovom polju, a da se iz dvorišta manastira Zavala prostire jedan od najljepših pogleda – kaže Marija.
Dodaje da je obišla mnoge svetinje, ali da se Zavala izdvaja posebnom tišinom, dodirom svetog i osjećajem bliskosti koji dugo ostaje.
– Svaki put kada me put nanese u Hercegovinu, vratiću se ovdje. Ovaj hram je za mene postao više od svetinje – postao je duhovni dom – rekla je ova Banjalučanka.
Zavala, manastir koji priča istoriju
Narodno predanje postanak manastira vezuje za period prvog hrišćanskog cara Konstantina. S druge strane, prvi pisani sačuvani pomen manastira Zavala jeste iz 1514. godine u kome se navodi da izvjesni Božo, sin Radoslavljev iz Orahovog dola potvrđuje prodaju jednog vinograda Serafijonu, igumanu manastirskom.
Ovaj podatak ukazuje na postojanje manastira koji je morao biti sagrađen ranije. Manastir je smetao Turcima i nekoliko puta bio je uništavan. U “Zavalskom pomeniku” navode se imena vojvoda iz loze Hrabrena-Miloradovića, pa se s velikom vjerovatnoćom može pretpostaviti da ktitori obnove potiču iz ove vlastelinske porodice.
Godine 1587, manastiru je dozvoljeno da se obnovi, pod uslovom da crkva ne smije biti veća nego što je bila ranije. Unutrašnjost crkve Vavedenja Presvete Bogorodice manastira Zavala freskama je, 1619. godine, ukrasio Georgije Mitrofanović koji je sebe nazivao “zografom od manastira Hilandara”.
U svojoj dugoj istoriji, manastir je više puta stradao. Najprije, u tursko-mletačkom ratu, a zatim u Drugom svjetskom ratu kada su juna 1941. godine lokalne ustaše na prevaru doveli, zvjerski mučili i u jamu bacili 223 živih Srba iz Popovog polja i okoline, pišu Zaboravljeni korijeni.
U posljednjem, odbrambeno-otadžbinskom ratu manastir je takođe oštećen i oskrnavljen i njegova obnova traje do danas.
Po predanju, u manastir Zavala kao dvanaestogodišnji dječak iz Mrkonjića dolazi Stojan Jovanović (potonji mitropolit hercegovački i čudotvorac ostroški, sveti Vasilije) i upravo na ovom svetom mjestu započinje svoj sveti monaški život.
Dragulj Popovog polja i nesumnjivo jedan od najznačajnijih manastira kroz istoriju srpskoga roda, daleko od mnogih, ali uvijek blizu vjernika, u svojoj veličanstvenosti i danas prkosi vremenu, prolaznosti i nedaćama.
Srpskainfo
