Sveštenik Bogdan Stejepanović zahvalnost pjesmom uzvratio

Sveštenik iz Bijeljine, Bogdan Stjepanović, uspješno se oporavlja posle transplatacije jetre, čiji mu je veći dio svoje donirao kolega Darko Perić iz Pilice, kod Zvornika, što je, osim pomoći njemu, donijelo veliko oduševljenje u čitavoj javnosti, ne samo u Republici Srpskoj.

A, među onima koji su se prvi našli pri ruci u nevolji  protoprezviteru hadži Bogdanu Stjepanoviću iz Bijeljine, u borbi za život, bio je otac Rafailo Boljević, iguman Manastira Podmanie, čije je predavanje u krcatom, velikom amfiteatru Bogoslovskog fakulteta  u Beogradu,na temu „Začudi se nebo…“,kom je prisustvovao i patrijarh srpski Porfirije, imalo humanitarni karakter.

Prikupljeno je oko 10 hiljada evra za liječenje sveštenika Bogdana, ali, osim novca, isplivale su snažne emocije sa skupa, koje zrače ljubavlju, čovjekoljubljem i nadom, što je, po svoj prilici, za oboljelog bilo jako važno. Učesnici predavanja su darovali od srca, molili se za sveštenika, i tad, i kasnije, a sve je oduševila vijest da mu je jetra transplatirana.

-Hvala vam do neba, dobri i blagočestivi moji, ponavljao je, čekajući vijesti o mogućoj transplataciji bijeljinski sveštenik SPC, Eparhije zvorničko tuzlanske.

Toliko je bio ganut da je, kako se to crkveno kaže, „u znak blagodarnosti, uputio pjesmu ocu Rafailu, u kojoj je, na snažan i ispovjedan način, posvjedočena živa vjera i djelatna ljubav Crkve.

U vremenu kada su riječi često prazne,
a tišina glasnija od istine,
Ti, oče, ne ponudi sebe —
nego Hrista.
Tvoj glas ne traži pažnju,
ali budi savjest.
Tvoja besjeda ne miluje uho,
već liječi srce.
Hodiš putem koji nije lak,
ali je jedini pravi,
i svaku riječ koju izgovoriš
nosiš kao Krst —
bez uljepšavanja, bez straha.
Danas, u Beogradu,
neće se sabrati samo ljudi,
nego nade, bolovi, molitve
i tihi uzdasi onih
kojima je potrebna utjeha.
A to što su sve ulaznice
postale dar — ne meni kao imenu,
već meni kao bolesnom čovjeku —
to je više od gesta.
To je propovijed bez riječi.
Hvala Ti, oče Rafailo,
sine Crne Gore i duhovniče Podmajinski,
što pokazuješ da Crkva nije zid,
nego ruka pružena u bolu;
što vjera nije ideja,
nego žrtva.
Neka Ti Gospod umnoži snagu,
neka Ti riječ ostane živa,
a srce meko za svakog
ko dolazi slomljen.
I ako se i jedna duša
večeras vrati noseći nadu —
to je već čudo.

Tvoj brat u Hristu,
protojerej hadži Bogdan Stjepanović.

ISTOK